Početkom aprila 1942. godine, dvije njemačke divizije i jedna ustaška i domobranska, izvršili su koncentričan napad na slobodnu teritorije sreza Rogatičkog i Višegradskog.

Naši borci u nemogućnosti da odole desetostrukoj nadmoći, povlačili su se ka Drini. Bijesni neprijatelji su klali i staro i mlado bez milosti. Naše čete zadržavajući neprijatelja i pružajući odstupnicu preplašenom narodu koji je bježao ginule su jedna za drugom. Narod je sjekao jele i cijelu noć žurno pravio splavove, ali je Drina trgla većinu od njih. U zoru 7. aprila ustaše i njemci su se približili Drini. Jedna petina naroda bila je prebačena preko u Srbiju. Huka borbe, huka Drine, konji njište, djeca i žene plaču. Nastao je pakao. Hiljade leševa ljudskih i životinjskih plivalo je Drinom. Ustaše su izbile na obalu. Jedan dio naših boraca miješao se sa njima na nož u borbi. Narod je skakao u vodu. Tri stotine dvadeset djevojaka stajale su još na obali. Čekala ih je sramota, silovanje i smrt. I desio se primjer kakvog istorija ne pamti.

Plemenite devojke srbske sa stijene su skakale u rijeku birajući smrt u valovima radije nego sramotu. Njemci sa desne obale su obustavili paljbu i otišli zaprepašćeni prizorom. Ustaše su nastavile klanje. Na obali su uhvatili još 400 ljudi i poklali ih odmah. Od 7 hiljada ljudi prešlo je tog 7. aprila u Srbiju, 3 hiljade i tri stotine iz sreza rogatičkog i višegradskog.

Na slici preplašen narod na splavovima i čamcima prelazi Drinu. Mogu se vidjeti i pripadnici JVuO-a koji su herojski branili narod i ostavili kosti sa njima.

Čisto da se zna koja je bila jedina prava srbska vojska.