U dolini potoka Manastirica gdje jutrom cvrkut ptica ispraća zvona, dok se hram u molitvi na nebo uznosi, a noću mjesečina obasjava gnijezdo četinarima ispleteno, na temeljima drevne nemanjićke svetinje raste duh pravoslavlja - raste Manastir Osovica.

Planinski potok na svojim talasima odnio je vijekove iskušenja, padova i uzdizanja, krađa i otkupa, rušenja i obnova, ali plamen svetosavske svijeće osvjetljavao je i takav trnovit put i pozivao na molitvu u "malom Hilandaru" kod Srpca, nadomak Banjaluke, sve do današnjeg vremena.

Svaka riječ mala je i nedostojna da opiše bogougodni sklad duhovnosti i manastirskih zdanja u krajoliku koji je sam Gospod uredio za svoju svetinju i duhovno čvrsto vezao za Svetu Goru. Upravo zato, preosvećeni episkop banjalučki, gospodin Jefrem, u svojoj besjedi poručuje da je Manastir Osovica "mali Hilandar" i svi koji nisu u mogućnosti da posjete carsku lavru neka dođu u manastir Osovicu i poklone se pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice.

Video: Zaboravljeni korijeni