Prođoše još jedni izbori, završena je i saga sa prebrojavanjem glasova i računica je jasna: najveći gubitnici su, i ovog puta, oni koji žive od svog rada. Da su radnička prava i radničke muke političarima posljednja rupa na svirali vidjelo se još u predizbornoj kampanji.

Usred ekonomske krize, kada osiromašeno stanovništvo čeka teška zima, nijedna od značajnijih političkih partija nije se obraćala radničkoj klasi bilo kakvom smislenom porukom.

Iako u BiH od plate živi oko 900.000 građana, taj ogromni „bazen“ glasova očigledno nije bio interesantan ni vlasti ni opoziciji, pa čak ni strankama, koje su nominalno ili deklarativno socijalističke ili socijaldemokratske.

Obećanja

I ovim strankama su na vrhu agende, kao i ranijih godina, bila pitanja nacionalne ugroženosti, te „odbrane“ Republike Srpske, ili BiH, već prema tome da li je sjedište partije u Banjaluci ili Sarajevu.

Bilo je, doduše, populističkih obećanja, poput „sprečavanja odlaska mladih“ i povećanja prosječne plate na 2.400 KM, samo što niko od kandidata nije biračima objasnio kako misli izvesti tu „čaroliju“.

Komunikolog Borislav Vukojević kaže da su rijetke poruke, upućene radnicima u predizbornoj kampanji, bile uopštene i populističke, a neke čak i kontroverzne.
Recimo, stranke su poručivale da će, navodno, oni koji glasaju za njih ekspresno i prečicom dobiti posao. U predizbornom spotu Ujedinjene Srpske o tome se otvoreno govorilo. Stevandić je poručivao nešto u stilu, mi hoćemo da zaposlimo sve, na bilo koji način – kaže Vukojević.

Koliko su im radnici, u stvari, nebitni, pokazalo je i to što Vlada RS, čak ni uoči izbora, nije povećala minimalac, iako je to po zakonu mogla učiniti.

Minimalac

Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredu, podsjeća da je zahtjev za povećanje minimalca Sindikat uputio još početkom jula, što svjedoči da im nije bila namjera da iskoriste predizbornu kampanju kako bi „izgurali svoje“. Ali, pošto poslodavci ni ovog puta nisu pristali na pregovore, Vlada RS je mogla donijeti odluku o povećanju minimalca.

– Nismo mi tražili povećanje minimalca da bismo bilo koga ucjenjivali, nego zato što radnik, naprosto, ne može da preživi, čak ni da se prehrani, s platom od 650 KM, jer je, prema sindikalnoj potrošačkoj korpi, samo za hranu porodici potrebno 1.022 KM mjesečno – kaže Ružičić.

Dodaje da ni sada nije kasno da vlast u Srpskoj, predvođena SNSD-om, pokaže odgovornost.

– Evo, izbori su prošli, na vlasti su oni koji su vladali i prije 2. oktobra, pa nek sada povećaju minimalac, neka to bude prva odluka novog saziva Vlade RS. Time mogu poručiti da su odgovorna vlast, koja brine za radnike, ali da nisu htjeli povećavati minimalac pred izbore, da bi time „kupili“ glasove – kaže Ružičić.

Izloženi ucjenama

Analitičari, međutim, upozoravaju da je takav ishod teško očekivati. Naprotiv, nakon izbora nove stare vlasti više neće imati nikakvih obzira ni kočnica.

– Radnici, pogotovo zaposleni u privatnom sektoru, u jako su teškom položaju i nema izgleda da će im biti bolje. Za tu ”blagodet” mogu se zahvaliti i svojim poslodavcima, koji su mahom članovi partija na vlasti, ili su na neki drugi način zaštićeni od sistema – kaže politikolog Darko Kuzmanović.

Dodaje da će i ubuduće radnici biti izloženi ucjenama i da će, kao i na minulim izborima, glasati kako poslodavci kažu, što je jedan od razloga zbog kojih političari ne moraju da se bore za njihovo povjerenje.

– Uostalom, politika, pa i predizborne kampanje, kod nas se svode isključivo na rijaliti, kič i međusobna vrijeđanja, dok su klasna, socijalna i druga bitna pitanja u zapećku – smatra Kuzmanović.

Podsjeća da se i na Zapadu politički fokus sa klasnih pitanja „pomjerio“ na druge teme, poput imigrantske politike, energetske i demografske krize, ali da SAD ili zemlje EU sebi mogu dozvoliti takav „luksuz“, jer radnici u tim državama nisu egzistencijalno ugroženi kao u BiH.

Klasne teme

Da su u BiH mnogi radnici i radnice egzistencijalno ugroženi saglasna je i Merima Ejubović, naučna saradnica u Fondaciji „Fridrih Ebert“ u BiH.

– Klasne teme su na margini političkog djelovanja u BiH, što je neshvatljivo u društvu koje se suočava s ogromnim socio-ekonomskim problemima, energetskom krizom, nedostatkom radne snage i inflacijom koja obezvrjeđuje plate – kaže Merima Ejubović.

Dodaje da sindikati ne uspijevaju da značajno utiču na agendu ni političkih stranaka, ni institucija.

– Deklarativno, sve stranke podržavaju prijedloge sindikata, ali konkretna primjena izostaje – kaže Ejubovićeva.

Zavađeni sindikati

Besima Borić, članica Predsjedništva SDP BiH, koja se godinama bavila saradnjom ove partije sa sindikatima, kaže da su sindikati u BiH zavađeni među sobom i podložni uticaju poslodavaca i vlasnika.

– Radnici, u strahu za svoju egzistenciju, ne vjeruju nikom i teško prepoznaju rijetke pojedince ili politike koje bi bili spremni da se bore za njih – kaže Besima Borić.

Dodaje da fokus predizbornih kampanja u BiH, nažalost, nikad nije ni bio na klasnim temama, jer to nije „profitabilno“, kao priče u ugroženosti i potenciranje nacionalnih tema, s kojima se pobjeđuje na izborima.

– Glasači i glasačice u BiH još uvijek ne povezuju činjenice da njihov standard, rast cijena, odlazak ljudi i minimalne plate, zavise direktno od politika koje oni biraju na izborima. Zato građani ne pozivaju političke stranke na odgovornost, što to političari obilato koriste. To je jasno vidljivo iz rezultata izbora – kaže Borićeva.

Ona tvrdi da je njena stranka, SDP BiH, „u svom programu posvećena radnim i socijalnim temama“, ali da to nije javno vidljivo.

– Na žalost, te teme ne dominiraju ni u obraćanjima kandidata i kandidatkinja SDP BIH, a izostaju i u javnom diskursu – kaže Besima Borić.

Nametnute teme

I SNSD je nominalno socijaldemokratska stranka, ali je izbornu pobjedu na svim frontovima izvojevala pričom o odbrani Republike Srpske i srpskog naroda.

Snježana Novaković Bursać, članica Predsjedništva SNSD, kaže da je njena partija ne odriče socijaldemokratije i brige za prava radnika, ali da je, kao nacionalno odgovorna stranka, „prinuđena da se bavi drugim temama“.

– Nametnute su nam teme poput uplitanja u ustavni poredak i zaštite nadležnosti Republike Srpske, Uostalom, ako želite da zaštitite radnička prava, morate imati nadležnosti za to – kaže Snježana Novaković Bursać.

Piše: Milkica Milojević