Iako je cijena jednog litra goriva na domaćim benzinskim pumpama manja za 35 do 40 pfeniga u odnosu na onu iz aprila ove godine, to nije dovelo do pojeftinjenja robe i usluga u Republici Srpskoj, naprotiv, u pojedinim slučajevima došlo je do poskupljenja.

Ovdašnji trgovci, prevoznici, pa i proizvođači pekarskih proizvoda, više uopšte ne reaguju na sniženja cijena goriva, koje u konkretnom slučaju iznosi oko 15 odsto, iako im je to ranije bio dobar izgovor da podižu cijene, kada bi rasla vrijednost barela nafte i cijena goriva na domaćim pumpama, pa i u slučajevima simboličnog povećanja. 

Slično je bilo i u slučajevima kada su naviše bile korigovane i cijene električne energije. Tada su nas ti isti uvjeravali da zbog rasta cijena struje ili goriva moraju to ukalkulisati u cijenu svoje robe i usluga, jer ove dvije stavke, kako su isticali, u dobroj mjeri utiču na konačne mjesečne troškove koje imaju. 

KALKULACIJE

Kasnije su nas ubjeđivali, a pravdajući svoje kalkulacije, da ne mogu snižavati cijene zbog rasta plata, koje takođe čine bitnu stavku u konačnim troškovima i formiranju cijena. Ako se pogledaju zvanični podaci, plate su uistinu rasle u posmatranom periodu, ali najviše u IT sektoru i finansijama. 

U prehrambenoj industriju to, primjera radi, iznosi tek oko tri odsto ili četrdesetak maraka u periodu od pet mjeseci. Ako pretpostavimo da neko preduzeće ima recimo 50 zaposlenih, mjesečni troškovi poslodavaca porasli su za oko 3.000 maraka - računajući i troškove socijalnog i zdravstvenog osiguranja. 

Da li ova svota novca može uistinu toliko opteretiti poslovanje nekog preduzeća da bude primorano da recimo koriguje naviše cijenu robe i usluga ili da to bude opravdanje zašto ne snižavaju svoje cijene?! 

Za jedan rezervoar goriva danas se izdvaja oko 20 maraka manje u odnosu na april. To bi prema ekonomskoj logici - uzročno-posljedično trebalo da vodi ka lančanom pojeftinjenju i smanjenju inflacije. Nažalost, to se ne dešava. Prema riječima ekonomiste Igora Gavrana riječ “pojeftinjenje” gotovo da više ne postoji, odnosno predstavlja misaonu imenicu, što, kako je istakao sve više opterećuje i onako sve praznije kućne budžete. 

Kao još porazniju činjenicu navodi to što je u ovom istom periodu u pojedinim slučajevima došlo do novih poskupljenja, koja se ne mogu apsolutno ničim opravdati, pogotovo ne nekim većim ulaznim troškovima, naročito ne energenata. 

- Sve to predstavlja njihovu dodatnu zaradu. Motiv je jasan, pogotovo ukoliko ih u tome niko ne sprečava. Jedini način da takva negativna praksa bude zaustavljena je reakcija potrošača na takvo ponašanje pojedinih pohlepnih trgovaca i poslodavaca. Smatram da bi potrošači, s obzirom na to da postoji određena konkurencija na našem tržištu, trebalo da bojkotuju te i takve lovce u mutnom i kupuju kod onih, uslovno rečeno poštenih - istakao je Gavran za “Glas Srpske”, dodajući da te i takve prakse nažalost trenutno nema kod ovdašnjih ljudi. 

EKSTRAPROFIT

Gavran smatra da je veliki problem to što su obični ljudi oguglali na sva poskupljenja i navikli se na svakodnevno pljačkanje od strane pojedinih trgovaca, pekara, proizvođača robe, pa i pružalaca raznih usluga, a što je onda stvorilo loše navike. 

Druga opcija je, kako kaže, da se nadležne institucije ozbiljnije uhvate u koštac s ovim problemom i negativnom praksom, koja postaje sve učestalija. 

- Mora biti utvrđeno koje su to kalkulacije koje koriste trgovci i poslodavci, odnosno koliko zaista pojedini troškovi, pa i oni u vezi sa gorivom, strujom ili platama, utiču na krajnju cijenu. Tada bi bile lakše vršene i kontrole, koje bi sigurno otkrile ko sve ostvaruje ekstraprofit i koliki. Takve bi trebalo kazniti - kaže ovaj ekonomista. 

Na pitanje da prokomentariše to što pojedini poslodavci to pravdaju navodnim povećanjem plata, Gavran ističe da ni ova obrazloženja ne piju vode, što, kako ističe, možemo vidjeti na svakom koraku pa i prilikom odlaska u neki trgovački centar ili pekaru, gdje zaposleni rade za minimalnu platu. 

- Njihove plate predstavljaju minimalne troškove u poslovanju. Da su ta povećanja plata radnika zaista bila značajna, ne bi im pojedini poslodavci davali humanitarnu pomoć - naveo je Gavran. 

PSIHOLOGIJA

Sličan stav o ovom problemu ima i ekonomista Zoran Pavlović, upozoravajući na to da se nijedna nadležna institucija ne bavi analizom kretanja cijena, ali ni načinom na koji one budu formirane, odnosno kalkulacijama koje trgovci i pružaoci usluga primjenjuju. 

- Nedavno je pala cijena brašna, a sada i goriva i niko ne reaguje. Da li su pekarski proizvodi jeftiniji? Nisu. Opravdanje je bilo povećanje cijene rada. Bojim se da živimo u vremenima kada svako pokušava iskoristiti situaciju da dodatno profitira. To ima i jedan psihološki momenat, jer se cijene toliko često mijenjaju da potrošači jednostavno više ne znaju s čim bi je upoređivali. Kada padaju, kada rastu... Plaćaju onoliko koliko im kažu na kasi. Smatram da bi svima onima koji imaju sumnjive cjenovne kalkulacije trebalo uvesti dodatni porez na profit koji ostvaruju po tom osnovu. Građane bi trebalo zaštiti od takve negativne prakse, jer razna udruženja potrošača nemaju tu moć. Ona mogu samo ukazati na problem - poručio je Pavlović. 

“Crno zlato”

Cijene goriva u Republici Srpskoj u proteklih nekoliko dana pale su 10 do 12 pfeniga, a ako se posmatra stanje od aprila, to onda u zavisnosti od vrste naftnog destilata iznosi između 35 i 40 pfeniga. Do novih korekcija došlo je zbog pada berzanskih kotacija, odnosno cijene jednog barela na svjetskim berzama, koja je trenutno na najnižem nivou tokom ove godine. Vrijednost jednog barela 5. aprila kretala se oko 91 dolar, što znači da je “crno zlato” danas jeftinije za više od 20 odsto u odnosu na taj period. Pojedini analitičari ukazuju na to da bi barel nafte u narednom periodu mogao koštati i manje od 70 dolara pa čak da bi se mogao primaknuti granici od 60 dolara, zbog sve veće zabrinutosti zbog kineske potražnje za “crnim zlatom”.