Srpskim civilima, ubijenim u napadu bošnjačkih i hrvatskih snaga na Bradinu, danas je služen parastos u porti hrama u tom mjestu, gdje je bila masovna grobnica, a potom je na spomen-ploču položeno cvijeće povodom 33 godine od tog svirepog zločina.

Cvijeće su položili članovi porodica ubijenih, preživjeli, zatim predstavnici boračkih organizacija, Saveza logoraša, generalni konzul Srbije Vaso Gujić, te predstavnici američke i britanske ambasade.

Prethodno je služena Sveta liturgija, a u besjedi je jerej Branimir Borovčanin rekao da u srcu ne treba nositi mržnju i tugu već ponos zbog žrtve koje su preci ostavili u ovom mjestu.

On je podsjetio da su tu stradali Srbi samo zato što su Srbi, pravoslavci i da te ljude ne treba oplakivati nego slaviti.

Pozvao je preživjele da se sjećaju svojih predaka, komšija, kumova, da ne zaborave kućni prag.

Dokumentarni film "Djeca Bradine" autora Stevana Salatića prikazan je na obilježavalju 33 godine od svirepog zločina nad 48 srpskih civila, koje su ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga, a koji govori o istorijskim činjenicama i ispovijestima preživjelih kobnog maja 1992. godine.

Salatić je rekao novinarima da ovaj film treba da ispriča priču o selu kojeg više nema, djeci bez djetinjstva i o ljudima koji više nikada neće ući u rodnu kuću.

- Radi se o šezdesetominutnoj ispovijesti aktera, prije svega ljudi koji su tada bili djeca i koji na svoj svoj način pričaju događaje 25. i 26. maja. Tu je i period koji je slijedio nakon zatvaranja u obližnoj osnovnoj školi gdje su bili civilni zatočenici rata - naveo je Salatić.

Dodao je su glavni akteri ovog filma sedam mladih ljudi, sedmoro djece Bradine, ali i preživjeli muškarci ovog kraja.

- Treći dio filma je ispovijest dvojice ratnih ljekara, zatvorenika u logoru Čalebići - Relje Markajić i Petka Grubača - rekao je Salatić.

On je napomenuo da je u filmu najveća ispovijest Slađe Žuže, koja je izgubila oca, majku, djeda, ujaka, a čiji je jedanaestogodišnji brat preživio zatočeništvo u obližnjoj osnovnoj školi.

- Zlikovci su ga tjerali da se u tom logoru tuče sa drugom djecom i svaki put kada bi on zamahnuo da udari drugog dječaka oni su mu govorili da mora udarati jače - ispričao je Salatić.

Prema njegovim riječima, taj dječak je tragično završio 1993. godine kada je stradao u Hadžinicima.

Film "Djeca Bradine" premijerno je prikazan juče, nakon što je prvi put služena večernja služba u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini.

Preživjeli Srbi: Svaki put je sve teže

Svaki put je sve teže doći u Bradinu, rekla je Zdravka Kukričar, rođena Mrkajić, koja je u ovom selu kod Konjica izgubila kompletnu porodicu koje su ubili pripadnici hrvatskih i muslimanskih snaga u napadu 25. maja 1992. godine.

- Izgubila sam cijelu porodicu, rođake, kumove, prijatelje. Vidite i sami da se ni za ognjišta ne zna. Kada god dolazim preplačem čitav put. Doćem jednom ili dva puta da obiđem grobove - rekla je Kukričar

Slobodan Mrkajić je istakao da ne smije biti zaboravljeno ono što se desilo na ovom mjestu i da sve žrtve moraju biti priznate.

Zoran Đorđić, svjedok ratnog zločina, rekao je da je 25. i 26. maja u Bradini ubijeno 48 civila, od kojih je najmlađa žrtva bio Njegoš Koprivica, a najstarija Milan Kuljanin od 91 godinu.

- Ovdje je bilo tri puta gore od onoga šta su ustaše radile u Jasenovcu. Benzinom su polivali noge i palili. Mom rođaku Mirku Đorđiću su zagrijanu žicu gurali od grla do usta i tako nazad - rekao je Đorđić.

On je naveo da je u Bradini jedan logor bio u osnovnoj školi u kojem su bile žene i djeca, a drugi je bio u sali u Čelebiću gdje su bili muškarci.

Napomenuo je da je prijavljeno 28 silovanja van logora i 11 u logoru.

Podsjetio je i da su 12. jula muslimansko-hrvatske snage bacile granatu na salu u Čelebiću i da je tom prilikom poginulo 13 Srba zatvorenika.

Đorđić je naveo da se predmet koji se odnosi na zločine na ovom prostoru u vanustavnom Sudu BiH vodi kao predmet "Esad Ramić i drugi".

Paroh konjički Branimir Borovčanin rekao je novinarima da u Bradini sada žive samo dva stanovnika, ali da se ne smije izgubiti nada da će se ovaj broj povećati.

On je naveo da je Konjic predivno mjesto koje ima oko 130 pravoslavnih hrišćana sa stalnom adresom boravka.

Bradina je jedno od najvećih stratišta srpskog naroda, koji je brutalno ubijan i protjerivan sa svojih ognjišta.

U krvavom pohodu muslimansko-hrvatskih oružanih snaga u Bradini je za tri dana ubijeno 48 srpskih civila, a veliki broj Srba je zarobljen i odveden u logore, gdje je od posljedica torture život izgubilo još 22, dok se za pet lica i dalje traga.

Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta, njihova imovina je opljačkana, a crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena.

Sjećanja na ovaj događaj još su bolna za preživjele, koji svake godine na ovaj dan dolaze u Bradinu da prisluže svijeće za tragično nastradale članove porodice.

Ukupno je u ovom selu obnovljeno šest kuća, koje su poslije toga više puta opljačkane.