Nepravda je svakodnevna pojava. Svi je doživljavamo i preživljamo, ubjeđujući sebe da to tako mora biti.

Ne može sve odjednom, drugi put će biti bolje.

A onda se desi da ne bude bolje ni drugi, ni dvadeset i drugi put.

Priča iz Osnovne škole „Sveti Sava“ iz Bileće nije neuobičajena. To je priča, koja se može ispričati nažalost i za stotine drugih škola i stotine  drugih prosvjetnih radnika, koji trpe nepravdu decenijama.

Diplomirani pedagog iz Bileće Ivana Parežanin već dvanaest godina konkuriše u mnogim školama. U nekim školama nije bilo ni potrebe da joj računaju bodove iz priložene dokumentacije, jer konkurencija je bila često „jača“ i politički podobnija.

Međitim u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ počinje da radi kao voditelj produženog boravka na određeno vrijeme. Tako joj se na kraju školske godine prekida radni staž, a svakog avgusta je čekaju konkursi, odnosno stres, strepnja, ponižavanja i strah.

Misleći da je dvanaest godina i više nego dovoljno da se testira i intervjuiše, prijavila se ponovo na konkurs, koji je u istoj školi raspisan na neodređeno vrijeme i to na upražnjeno mjesto voditelja produženog boravka, iako to radno mjesto nije bilo upražnjeno.

Isti slučaj se desio prošle godine, kada su dvije koleginice raskinule ugovor na određeno, prijavile se na BIRO, pa se potom prijavile na konkurs  i naravno bile primljene na neodređeno vrijeme.

Očigledno je da se i ove godine moralo stvoriti isto radno mjesto, kako bi se koleginica koja je „prioritet“ primila na neodređeno vrijeme.

Nakon obavljenog testa i intervjua, desilo se ono što se i očekivalo.

- Prošla je kandidatkinja, koja je morala biti primljena iako je njen prosjek ocjena znatno manji od mog prosjeka ocjena. Mislim da sam sa prosjekom od 8.61 u odnosu na prosjek 6.94 imala znatnu prednost. Takođe sam imala i znatno više bodova, koji se dobijaju za radni staž.

Međutim, test i intervju su idealni kad hoćete da nekoga ponizite, da nečije nedostatke izbalansirate.

Tu je sve dozvoljeno, pa i onima koji imaju prosjek 10 na testu i intervjuu možete dati čistu nulu, kako bi mu smanjili bodove i uvjerili ga da je sve „regularno i po zakonu“. To odlično znaju svi oni, koji se ponižavaju na isti način. Ima nas na stotine i jako je teško kada se na ovaj način maltretiraju ljudi, koji su regularno završili državne fakultete i to sa visokim prosjekom ocjena.

Samo ću pomenuti slučaj „pedagog“ u SŠC „Golub Kureš“ u Bileći, koji je izrevoltirao sve građane Bileće i oštetio mnoge moje kolege. A, moram dodati da ni pripravnički staž nisam odradila kao većina pripravnika, već kao volonter, bez ikakvog prihoda.

Ne želim nikoga da prozivam. Neka svi rade i bore se na svoj način. Ja sam izabrala neki drugi, oni koji je u skladu sa mojim obrazovanjem, moralom i roditeljskim vaspitanjem.

Možda će rješenje na neodređeno vrijeme biti uvijek samo moj san i neostvarena želja. Možda ću još koji niz godina doživljavati ponižavanja i uvrede i izvinjavati se samoj sebi što imam solidan prosjek i solidno znanje i vaspitanje. Možda će obrazovanje, koje sam stekla svojim mukotrpnim radom i žrtvom svojih roditelja biti izuzetak u današnjem društvu i barijera ka nekim drugim vrijednostima i ciljevima.

Sigurna sam da nisam jedina u čitavoj ovoj priči. Sigurna sam da ima ljudi, koji su i u težoj situaciji od moje.

Međutim u jedno sam najsigurnija: Nemojte gaziti sebe, svoj trud, rad, svoje vrijednosti. Ako ćutite na ovakve i slične stvari, poništićete sve svoje kvalitete, svoje znanje, sposobnosti, trud, žrtvu.

Izgubićete sebe u vrtlogu nepravde i nemorala.

A, to je najveći gubitak!