Marija Krkelić je bila lijepa kao vila iz bajke. Ili, što bi naš narod rekao „lijepa kao glumica“. I izuzetno inteligentna. U roku, sa visokom ocjenom, završila je 1954. godine Stomatološki fakultet u Beogradu. Imala ljubav svog života. Mogla da bira gdje će da radi. Da li da ostane da predaje na fakultetu ili negdje u Beogradu, ili… Sve je imala na dlanu. Cio svijet. A ona je izabrala Bileću! Za nju je ova varoš bila, tada, najljepša na svijetu. Njen voljeni suprug, dr Radoslav Krkelić, bio je tada u Bileći.

Marija je došla u ovaj grad da radi i tako je Bileća dobila prvog stomatologa sa diplomom. Prvog i zadugo jedinog u vaskolikoj Hercegovini.

Ordinacija u kojoj je Marija započela rad ličila je na sve samo ne na ordinaciju. To je bila mala, memljiva prostorija u kojoj je bila jedna mašina na nožni pogon, tj. nogom se pokretao točak i tako se popravljao zub. Zatekla je samo jedan komplet za pregled i sa tim kompletom su se svi ljudi pregledali. Nije bilo sterilizacije. Malo se „brčne“ u vodu i – sljedeći. A pored „ordinacije“ naslagani mrtvački sanduci.

Stažirala je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu i to četiri mjeseca, pošto nije bilo para za duži period, a i potreba za stomatologom je bila velika.

Poslije povratka sa stažiranja, u Bileći je otvoren novi i za to doba savremeni Dom zdravlja. Marija je oformila stomatološku službu. Imala je zubotehničara, višeg zubara, sestru. Na raspolaganju je imala tri prostorije. Osavremenila je ordinaciju. Nabavila 20 kompleta za pregled zuba, sterilizator... Oralna higijena stanovništva podignuta je na zavidan nivo.

Zanimljivo je da na početku ljudi nisu znali kako da sjednu u stolicu, već bi kleknuli na mjesto za noge i čekali otvorenih usta. Bilo je i slučajeva da buva s pacijenta sleti na doktoricu.

Za dr Mariju dan je bio bez radnog vremena. Poštovalo se propisano radno vrijeme, ali su intervencije bile cjelodnevne. Kako nekom ko dođe sa sela, u mukama, da kaže: „Dođi sutra, isteklo mi je radno vrijeme.“ Toga nije bilo. Intervenisala je i u ponoć, i uvijek sa osmijehom i toplom, ljudskom riječju. Takvu je pamte sugrađani – ljepoticu, čarobnog osmijeha, tople riječi i „lake ruke“.

Dr Marija je pratila stručni i tehnološki napredak u svojoj struci. I išla u korak s vremenom. Bilo je otpora, ali njena upornost i argumenti to protivljenje brzo su neutralisali. Pa, mi i danas teško primamo nove stvari i ideje, a tek kako li je bilo tada.

Nikada nije na zdrav zub stavila zlatnu navlaku, što je u tom vremenu bilo moderno i na neki način znak prestiža. Između pomodarstva i zdravlja, Marija je uvijek birala zdravlje.

– Naš kolektiv krasilo je prijateljstvo i drugarska atmosfera. Poštovali smo jedni druge i uvijek bili spremni da pomognemo. I danas pamtim naše jutarnje kafe začinjene smijehom i iskrenom radošću. Često smo odlazili na izlet, u prirodu, a najčešće na izvor Trebišnjice – sa osmijehom na licu pričala je ona.

Marija, prvi stomatolog, diva, zadržala je ljubav prema Bileći i Bilećanima čitavog svog života. Onu iskrenu ljubav koju je gajila i dok je šetala ulicama grada.

Miodrag Ljumo Hrnjaz, Zavičajni klub "Osvit" Bileća.