Najveće životne heroine često su žene koje svakodnevno, tiho i bez velike buke, nose teret brige za svoju porodicu. Njihova hrabrost ne vidi se uvijek na prvi pogled, ali se osjeti u svakoj žrtvi, svakom odricanju i u ljubavi koja nikada ne posustaje.

Jedna od takvih žena je Nevena Vujović iz Bileće. Nevena je majka četvoro djece, a iza njene svakodnevice stoji priča o snazi, prihvatanju i bezuslovnoj ljubavi koja je, kako sama kaže, promijenila njen pogled na život.

Nevena i njen suprug prvi put su postali roditelji 2004. godine, kada je rođena njihova kćerka Nikolina. Dvije godine kasnije, u porodicu je stigao sin Aleksandar, 2010. godine sin Antonio, a 2014. godine rodila se najmlađa kćerka Anastasija.

Dolazak Anastasije donio je i vijest koja je za svaku porodicu veliki izazov, dijagnozu Daunovog sindroma. Nevena ističe da je taj trenutak za nju i njenu porodicu bio izuzetno težak i pun neizvjesnosti.

- Dijagnoza je za roditelja i porodicu veliki šok. To je nešto što niko ne može lako prihvatiti. Normalno je da roditelju treba vrijeme da se pomiri s tim, jer se život mijenja iz korijena. Kada vam kažu da vaše dijete ima Daunov sindrom, u tom trenutku se u glavi javi mnogo pitanja, straha i neizvjesnosti. Meni je trebalo više od tri godine da se kao majka pomirim s dijagnozom. Mnogo vremena smo provodili u bolnici, gledajući drugu djecu, njihove bolesti i borbe koje vode njihove porodice. Tada sam shvatila da, uz trud, rad i veliku posvećenost, i Anastasija može postići mnogo toga. U jednom trenutku sam rekla sebi da moram krenuti dalje, da nema odustajanja. Prihvatanje dijagnoze je tek prvi korak, jer nakon toga dolaze brojni drugi izazovi - kaže Nevena.

Nažalost, pored Daunovog sindroma, Anastasija se suočila i s dodatnim zdravstvenim problemima. Dijagnostikovano joj je oboljenje srca, zbog kojeg je s četiri godine prošla operaciju koja je, na sreću, prošla uspješno. Pored toga, suočava se i sa veoma niskim trombocitima, što nosi dodatne zdravstvene rizike, a nedavno je dobila dijagnozu anemije.

Osim zdravstvenih izazova, roditelji djece sa poteškoćama u razvoju često vode i drugu borbu, onu sa sistemom i administracijom.

- Borba sa administracijom je veoma teška. Na brojna vrata morate pokucati i pomiriti se s tim da ćete često dobiti negativan odgovor. Ja sam majka četvoro djece, ali nemam pravo na novčanu podršku koju ostvaruju druge majke sa četvoro djece, jer sam zaposlena na pola radnog vremena u Fondu zdravstvenog osiguranja. Takođe, ne mogu ostvariti ni status roditelja negovatelja. Terapije i stručna pomoć su veoma važne za Anastasiju i trudimo se da joj obezbijedimo sve što je potrebno. Suprug i ja dajemo sve od sebe da joj olakšamo put i pomognemo joj da napreduje - kaže Nevena.

Svakodnevica majke četvoro djece ispunjena je brojnim obavezama i izazovima. Od ranih jutarnjih priprema za školu, domaćih zadataka, brige o zdravlju, pa sve do kućnih poslova – dan često prođe u neprekidnoj brizi o porodici. Kada se tome doda i posebna pažnja i njega koja je potrebna najmlađoj Anastasiji, postaje jasno koliko truda, strpljenja i nesebične ljubavi stoji iza svakog dana ove majke. Ipak, uprkos umoru i brojnim obavezama, Nevena ističe da je osmijeh njene djece najveća nagrada i snaga koja je pokreće da svaki novi dan započne sa istom vjerom i ljubavlju.

Dodaje da joj je porodica najveći oslonac u svim životnim izazovima.

- Anastasija danas odrasta uz dva brata i sestru, koji su joj velika podrška i oslonac. Oni je štite, pomažu joj i raduju se svakom njenom napretku. Mnogo mi znači spoznaja da je naš dom mjesto gdje se osjećamo sigurno i voljeno, a naša djevojčica voljena je i u školi. Ona danas pohađa peti razred, a uz nesebičnu pomoć njenog asistenta u nastavi, profesorice razredne nastave Sanje Grubačić, kao i prijateljstvo i ljubav drugara iz odjeljenja odlazak u školu za nju predstavlja posebnu radost - ističe Nevena.

Majkama koje prolaze kroz ovakve i slične borbe, Nevena je poslala snažnu poruku:

- Ne treba klonuti duhom. Nije sramota zaplakati kada je teško. Nije sramota ni pasti, ali hrabrost je ustati i nastaviti dalje. Svaki korak naše djece je vrijedan i mi kao roditelji moramo biti njihova najveća podrška. Svaki težak trenutak ostaje iza nas, a male pobjede treba doživjeti kao veliki uspjeh. Anastasija me u životu naučila mnogo čemu. Naučila me kako se bezuslovno voli, kako se raduje malim stvarima i kako svaka sitnica može biti velika sreća. To je dar koji nosim u srcu zauvijek - ističe ova hrabra majka.

Priče poput ove podsjećaju nas da hrabrost često ne dolazi uz veliku buku. Ona živi u svakodnevnim sitnicama, u osmijehu djeteta, u majčinoj ruci koja nikada ne odustaje i u vjeri da svaki novi dan donosi novu priliku.

Djeca sa Daunovim sindromom često se nazivaju djecom sa dodatnim hromozomom ljubavi. Ona mijenjaju planove svojih porodica, ali ih istovremeno uče onome što se ne može naučiti ni iz jedne knjige: strpljenju, bezuslovnoj ljubavi, radosti zbog malih stvari…

Za svoje roditelje oni su bogatstvo, a za zajednicu podsjetnik da možemo i moramo biti bolji i humaniji ljudi.

Kada slavimo Dan žena, slavimo i majke poput Nevene.

Piše: Valentina Milićević