Nekad Sarajlije, danas poznati Fočaci o egzodusu sarajevskih Srba

16.03.2024. 12:32
0
IZVOR: radiofoca.com

Ovih dana navršava se 28 godina od izlaska srpskog stanovništva iz sarajevskih naselja koja su Dejtonskim sporazumom pripala Federaciji BiH. Univerzitetski profesori Darko Đogo i Dejan Bokonjić, neki su od brojnih Sarajlija koji danas žive u Foči.

Porodica danas poznatog teologa Darka Đoga živjela je u naselju Kovačići, u Trebevićkoj ulici, a početkom ratnih sukoba izbjegli su na Pale. U kući, na svega 200 metara od Jevrejskog groblja i prve ratne linije, ostala je da živi njihova baka, koju su redovno obilazili.

Dejtonskim sporazumom, i ovaj dio Sarajeva pripao je Federaciji.

Đogo se prisjeća da je među sarajevskim Srbima krajem 1995. godine tinjala nada da će doći do korekcije granica, jer se ta mogućnost pominjala između Dejtonskog i Pariskog mirovnog ugovora.

- Ljudi su se do januara 1996. godine nadali da će možda ono što je odbranjeno u ratu da ostane, međutim, to nije bio slučaj. I onda smo u februaru 1996. godine, kao i ostali sarajevski Srbi bili primorani da spakujemo sve što smo mogli da spakujemo od prethodnog života i da praktično sve to prenesemo negdje u neki drugi život - priča Đogo za Radio Foču.

Prisjeća se da je majka kod očevih rođaka našla kamion "tamić", u koji je smjestila stvari.

- Kako smo već bili u izbjegličkom smještaju gdje nismo imali dodatni skladišni prostor, onda je sve te ormare, regale, čak i neke televizore, koje smo pred sami rat zamijenili, naše igračke, sve što nije moglo da se ponese odvezla kod rođaka na Miljeviće - navodi Đogo.

Osjećanja sarajevskih Srba tada su bila snažno pomiješana, a i danas je to slučaj, pojašnjava Đogo. Osjećanje nevjerovatne privlačnosti i žala za Sarajevom, a istovremeno i osjećanje udaljenosti, stranosti i čudnovatosti šta se dogodilo sa gradom.

Osjećaj i tuge i svjesnosti žrtve- veliki bol i tuga za Sarajevom, ali ipak nosila ih je misao da će se uspostaviti prostor slobode, koji su označavale granice Republike Srpske.

- Iako je meni bilo svega 13 godina, mi smo osjećali da sa jedne strane gubimo i da taj život nikad više neće biti isti, osjećali smo tu raskorijenjenost, da nikada više nećemo moći pouzdano da odgovorimo na pitanje odakle smo i šta smo, to je osjećaj koji prosto ne možete da nadoknadite. S druge strane postojala je ta svijest o tome zašto se to radi, svijest o tome da ipak život je jedino moguć tamo gdje ćeš moći slobodno da kažeš ko si i šta si, gdje ćeš moći slobodno da slaviš Božić, Vaskrs, krsnu slavu, da se moliš onako kako ti želiš - kaže profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči.

Danas se bespredmetno, nebulozno i vankontekstualno, ističe Đogo, pominje mogućnost šta bi bilo da se ostalo i da li je moralo tako. Najbolji odgovor na to pitanje, ukazuje on, daju politička dokumenta stranke SDA, od kojih su neka usvojena još prije rata, poput memoranduma iz oktobra 1991. ili povjerljivog dokumenta predsjedništva SDA, koji je predviđao da će u novoj stvarnosti, koja će dominantno biti kontrolisana iz Sarajeva, srpsko pravoslavno stanovništvo moći da ostvari onaj nivo prava shodno svojoj lojalnosti novouspotvaljenim vlastima.

Takođe, dodaje Đogo, odgovor na ova pitanja daje sudbina Srba u istočnoj Slavoji i zapadnom Sremu, koji su Erdutskim sporazumom mirno integrisani u Hrvatsku, gdje danas ima daleko manji procenat Srba, te da je čak manje govornika srpskog jezika nego etničkih Srba.

Slika

Foto: Srna

Za tragediju sarajevskih Srba danas se malo zna, ukazuje Đogo, i u kolektivnom pamćenju srpskog naroda gotovo da ne zauzima nikakvo mjesto. Sarajevski Srbi, ističe on, ne traže ni nadokanadu neke štete, niti sažaljenje, to su ljudi sa novim porodicama i novim životima, ali bi za srpski narod generalno bilo korisno da se ta priča ispriča ne samo u Foči i Banjaluci.

- Mislim da bi dobro bilo i za ono dijete u Leskovcu, Subotici, Nikšiću, da i ono zna da su neki ljudi ne tako davno oprostili se sa viševjekovnom istorijom čitavog grada da bi bili slobodni i da bi živjeli kao Srbi - kaže Đogo.

Uprkos egzodusu, koncept Srpskog Sarajeva i dalje živi, kroz postojanje Istočnog Sarajeva, kojim Srbi, poručuje Đogo, čuvaju zalog i sjeme svog opstanka na ovim prostorima, i taj osjećaj da je Sarajevo trajno utkano u istoriju srpskog naroda potrebno je proširiti i učiniti ga kolektivnim sjećanjem.

Dekan Medicinskog fakulteta u Foči Dekan Bokonjić rođen je i odrastao u Sarajevu. Živio je na Koševu, u Ulici kralja Tomislava Rodni grad je, zajedno sa majkom i bratom, napustio na početku ratnih sukoba, u aprilu 1992. godine. Nakon kratkog izbjeglištva u Njemačkoj, životni put ga je vodio na studije medicine u Beogradu, pa zatim na ljekarsku službu u Vojnoj bolnici u Meljinama i Domu zdravlja u Herceg Novom, da bi se 2000. skrasio u Foči, sa poslom u Univerzitetskoj bolnici i Medicinskom fakultetu.

Bokonjić se prisjeća da se i on osjećao veoma tužno 1996. godine, kada je nastupio egzodus Srba iz Sarajeva.

- Sa sjetom i tugom sjećam se svega toga. Znam dosta priča tih ljudi koji su u tom trenutku odlazili- jedna velika tuga, razočaranje i velika neizvjesnost u koju idu - prisjeća se Bokonjić.

Slika

Foto: radiofoca.com

On ističe da su kroz istoriju, sarajevski Srbi ostavili veliki pečat u razvoju ovog grada, u svim oblastima života.

- To se najbolje može da vidi kada se pogleda istorijat sarajevske medicine- od dekana do direktora klinika, rukovodilaca po raznim zdravstvenim ustanovama, a i drugim ustanovama koje nisu u zdravstvu, kroz kulturu, umjetnost, sport- ogroman trag je ostavljen. Brojni spomenici kulture i važne građevine u kojima se i danas odvija društveni i kulturni život Sarajeva, njihova imena koja su nosili u prošlosti, a neka nose i danas, pokazatelj su i dokaz koliko veliki trag su Srbi ostavili u razvoju Sarajeva - navodi Bokonjić.

Sarajlije su se rasule  širom svijeta, dodaje Bokonjić, i mnogi od njih dali su veliki doprinos zajednicama u kojima žive i rade.

- Ja naravno najviše pratim zdravstvo i mogu reći da imam dosta svojih kolega, koji su isto iz Sarajeva, a koji su otišli širom svijeta da rade i da žive i većina njih su danas uspješni i poznati ljekari, nastavnici, profesori.

Bokonjić je srećan što Istočno Sarajevo izrasta u moderan centar.

- Svakim danom raste u svakom pogledu, ne samo zgradama i načinom organizacije, već i raznim uslugama koje pruža, stasava u ozbiljan grad, koji obuhvata dosta veliki prostor. Veoma je potreban i značajan, jer na neki način nastavlja tradiciju obitavanja Srba na tim prostorima i veoma je bitno da je takva odluka donesena- da danas Istočno Sarajevo postoji i da funkcioniše na sve bolji način - zaključio je Bokonjić.

Piše: Igor Janković

Komentari 0
Povezane vijesti
Izgrađeni konaci monaške kelije na Čelebićima Izgrađeni konaci monaške kelije na Čelebićima
Mitropolit Hrizostom: Obnova istorijskog fočanskog hrama velika radost Mitropolit Hrizostom: Obnova istorijskog fočanskog hrama velika radost
Direktoru Srednjoškolskog centra Foča gorjelo vozilo Direktoru Srednjoškolskog centra Foča gorjelo vozilo
Najčitanije
  • Majevičko ratište 1992-1995. godine
    1h 11m
    0
  • Majka izbola kćerku kad su došli socijalni radnici
    21h 13m
    0
  • Na Nišićima obilježeno 150 godina postojanja hrama Svetih apostola Petra i Pavla (FOTO)
    15h 28m
    3
  • Obilježene 82 godine od stradanja više od 6.000 Srba Sarajevsko-romanijske regije
    20h 43m
    4
  • Dječak (10) pogođen iz vazdušne puške u parku
    14h 25m
    0