Pravde za užasan masakr nad 24 srpska civila iz sela Ledići, od kojih je najmlađa žrtva imala samo 18 mjeseci, nije bilo i nikada je neće ni biti jer pravosudne institucije u BiH ne vide srpske žrtve, ističu članovi porodica stradalih Ledićana.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac rekla je da je riječ o nezamislivom zločinu u kojem je ubijeno dijete od 18 mjeseci, samo zato što nosi srpsko ime i što je rođeno u pravoslavnoj porodici.

- Svjedoci smo da su mnogi oslobođeni odgovornosti za zločine nad srpskim stanovništvom. Zato se sa pravom porodice ledićkih stradalnika pitaju zašto žrtve njihovih najmilijih manje vrijede. Zato se i uzdaju u to da zločince Božija pravda neće zabići - rekla je Graorčeva novinarima nakon parastosa kod Spomen-obilježja u Ledićima.

Prema njenim riječima, to ne može da bude dovoljna satisfakcija, već treba raditi i nadati se da će u nekom od narednih procesa biti suđeno onako kako treba, po pravdu i pravdi, iako je nade za tako nešto veoma malo, jer se odgovorni za zločine nad Srbima i dalje oslobađaju.

- Nažalost, oni koji su ubili Ledićane, uključujući bebu od 18 mjeseci, nisu i neće odgovarati. To je poruka nama koji živimo, ali i pokoljenjima koji će doći poslije nas. Zato moramo govoriti o ovakvim i sličnim zločinima, jer samo na taj način možemo spriječiti da nam se to ponovi - upozorila je Graorčeva.

Sestre Rada i Milena Tešanović, kojima je u napadu pripadnika takozvane Armije BiH i komšija iz obližnjih sela ubijeno devet najbližih članova porodice, rekle su da i nakon 31 godine od masakra bol ne jenjava, a da ih posebno boli činjenica da zemaljska kazna zločince nikada neće stići.

Predsjednik Udruženja građana “Moje ognjište” iz Trnova Slavko Vasić, kojem su u napadu ubili oca, majku i baku, rekao je da izostanak pravde za zločince tipičan dokaz da je BiH neuređena države, kada je riječ o pravosuđu.

- Jadna je vojska koja je ubijala ljude, kao što su bili ubijeni Ledićani. Ne mogu da zamislim vojnika koji se bori protiv djece i staraca. Drago mi je da nas je ove godine više i pozivam sve da redovno dolazimo u što većem broju na ovo i slična stratišta - istakao je Vasić.

Vasić je zahvalio sveštenstvu Srpske pravoslavne crkve i medijima koji im nesebično pomažu u borbi za istinu i sjećanje na ledićke mučenike.

On je podsjetio i da je u produkciji RTRS-a snimljen dokumentarni film o masakru u Ledićima, što će pomoći da pokolenja koja dolaze saznaju šta se stvarno dogodilo.

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Trnovo Goran Timotija rekao je da su o Ledićima mnoge priče ispričane, ali da se i dalje mora pričati, jer, kako je naveo, nema ko drugi.

- Dokle god obilježavamo stratišta i osjećanje na stradalnike Republike Srpske, oni će biti među nama - poručio je Timotija.

Zločin nad srpskim civilima u selu Ledići 3. juna 1992. godine u večernjim časovima počinili su pripadnici takozvane Armije BiH, regrutovani sa područja Sarajeva, te komšije muslimani iz susjednog sela Dejčići.

U zločinačkom pohodu pripadnika takozvane Armije BiH ubijeno je 10 članova porodice Vasić, svih devet članova porodice Tešanović, tri člana porodice Miovčić, te Savo Kenjić i Slađana Sekulić.

Najstarija žrtva bila je Ikonija Vasić koja je imala 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović koji je imao samo 18 mjeseci a kojem su, prema izvještaju patologa, zločinci lomili nejake ruke i noge.

Selo je opljačkano, spaljeno i razoreno, da se gubi skoro svaki trag srpskog prisustva na tom prostoru.

Okupacija sela, koje je u međuvremenu pretvoreno u svojevrstan muslimanski logor za Srbe, trajala je do 10. juna.

Do 2001. godine iskopani su ostaci 24 žrtve. Kosturi su većinom bili nepotpuni, a neke lobanje su pronađene odvojene od tijela. Prema izvještaju MUP-a Srpske, stanovnici Ledića ubijeni su na najbrutalniji način – klanjem, vješanjem ili gušenjem.