Trideset i jedna godina navršiće se sutra od nekažnjenog zločina nad sedam srpskih civila, koje je u Mirlović polju kod Drništa izmasakrirala diverzantsko-teroristička grupa Hrvatske vojske pred očima Unprofora.

Iako se ovaj događaj od 6. septembra 1993. godine odigrao pred očima mnogobrojnih pripadnika Unprofora, do sada ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran, saopštio je Dokumentacioni informacioni centar "Veritas".

Na osnovu informacija do kojih je došao "Veritas", napad na Mirlović polje izvela je Deveta bojna "Rafael vitez Boban", hrvatskih jedinica HOS-a, koja je dobila ime po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata.

Ta bojna je u to vrijeme bila u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša.

- To je isti onaj lik koji je godinama na državnoj proslavi `Oluje` u Kninu, bez ikakvih posljedica, marširao sa svojim crnokošuljašima, sa ustaškim amblemima na uniformama, uzvikujući ustaški pozdrav `Za dom spremni` - ukazuje "Veritas".

U selo Mirlović polje, koje je bilo pod kontrolom Republike Srpske Krajine, 6. septembra 1993. godine ujutro oko 6.30 časova upali su hrvatski diverzanti.

Selo je bilo mješovitog, hrvatsko–srpskog nacionalnog sastava, ali je većina stanovništva, upravo zbog blizine fronta, ranije napustila selo, tako da je u vrijeme zločina tu bio mali broj srpskih civila, koji su, ohrabreni prisustvom Unorofora, ostali da čuvaju kuće i stoku.

Mariju Trzin, kćerku Ilije, rođenu 1928. godine i njenu komšinica Ljubicu Trzin, kćerku Stevana, rođenu 1938. godine, u podrumu jedne kuće, gd‌je su se sakrile od granatiranja, pronašao je jedan hrvatski vojnik i u podrum ubacio bombu.

Bomba je na licu mjesta usmrtila Ljubicu, a Mariju teško izranjavala, ali joj je u kninskoj bolnici spasen život.

Civilna zaštita Republike Srpske Krajine, koja je sutradan došla u selu, u pratnji pripadnika Civilne policije UN radi asanacije terena, osim tijela Ljubice pronašla je i tijela ostalih šest srpskih civila.

Na zgarištu njihovih kuća pronašli su zapaljene leševe Milana Bibića /1926/ i njegove supruge Vasilije /1926/, Ljubice Trzin /1937/, koje je još dogorjevalo, dok su tijela Bože Bibića /1907/, njegove supruge Božice /1912/ i Marte Šarac /1907/ pronašli kod seoske lokve.

Ubijena Marta Šarac je rođena sestra ranjene Marije Trzin, kojoj je i muž Ilija /1924/ poginuo u februaru iste godine u rodnom selu od ispaljene granate sa hrvatskih položaja.

Istoga dana sva tijela su pokopana na mjesnom groblju bez obdukcije, da bi nakon desetak dana bila ekshumirana.

Obdukciju je izvršio sudski vještak Željko Karan iz Banjaluke, koji je sačinio kompletan vještački nalaz, u koji su imali uvid i predstavnici Unprofora.

U Mirlović polju je 1991. godine živjelo 188 Srba, a u septembru 2024. godine ne živi nijedan Srbin.

"Veritas" podsjeća da je u novembru 2011. godine Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, na njihov zahtjev, dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za ovaj zločin, koje je nakon sprovedenog predkrivičnog postupka, predmet ustupilo hrvatskom tužilaštvu, pred kojim se istraga još vodi protiv nepoznatih osoba.

Upravo zbog neefikasnosti istrage pred hrvatskim pravosuđem, porodice ubijenih Srba iz Mirlović polja, pravdu traže pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.