Predsjednik kompanije “Boksit” Milići Rajko Dukić, u jednom od posljednjih intervjuua datih Radio Birču, je rekao da su mu ove posljednje dvije godina najgore u radnom vijeku koji traje oko šest decenija.

Osvrćući se na ranije kritike koje su se odnosile na propuste i pogrešne poteze Vlade, u proteklom periodu, prije svega u pogledu investicija, Dukić kaže da je imao namjeru da predoči i ukaže da se sa malo novca pomogne, onima kojima je pomoć potrebna i da se ne investira tamo, gdje nema potrebe.

- Ko će sada da mi objasni, kada se nema novca i kada je upitno, isplaćivanje penzija i socijalnih pomoći, u budućnosti, prave se zgrade, koje zaista sada nisu toliko neophodne. Mi gradimo podzemnu garažu za Klinički centar u Banja Luci, u koju će biti uloženo oko 40 miliona maraka. Znate Vi koliko je to? To Vam je po 800 hiljada maraka po svakoj opštini. Pa, gdje se je do sada parkiralo? Još se mi hvalimo, kako pravimo najtopliju i najljepšu garažu u Evropi - kazao je Dukić.

U najdrastičnijim vremenima, kaže on, mi to radimo, nevjerovatno.

- Nema nas šaka jada, ali mi hoćemo da uložimo oko 100 miliona maraka, za nešto što realno, u ovom momentu, nije potrebno. Nije vrijeme. Postavio sam i neka druga pitanja, ali očigledno sam dotakao osinje gnijezdo. Nisam ja spominjao ni Oca, niti Sina, ali tako je shvaćeno - kaže Dukić.

On navodi da je i ranije pisao, pa čak i u vrijeme komunizma.

- Ali, našim vlastodršcima sve smeta i oni su najpametniji u svemu. Strahovito su osjetljivi na sve. Ranije sam podnio i krivičnu prijavu, zbog gradnje autoputa do Prijedora. Neka mi neko objasni, kako misle da prave autoput za milijardu evra do Prijedora i da se godišnje daje 33 miliona evra Kinezima, po osnovi izgradnje puta, a putarina prošle godine je na svim autoputevima u Srpskoj bila sedam miliona evra. Kada Vi to kažete, onda smetate - kaže Dukić.

Prema njegovim riječima, u Republici Srpskoj postoji građevinska mafija, jednostavno mafija, koja je vrlo jaka.

- To su ljudi, koji su izrasli posle ovog ratnog haosa, to su poluobrazovani ljudi i koji su se tu negdje ukomponovali, pokupovali diplome magistara, doktora i sada rade to što rade. Ne može niko da mi objasni, kada hoće da prave žičaru na Jahorini, od 100 miliona, iz Trnova, koje broji oko 3000 ljudi i Pala. Niti Pale, kao ni Trnovo nemaju ljudi, ali mi ulažemo tolike milione. Po meni, bolje je bilo, uložiti toliki novac u hidrocentralu na Drini, snage 40 -50 MW i onda izvoziti čistu ekološku struju - naglašava Dukić.

Smatra da se neke stvari rade koje u ovom momentu nisu potrebne.

- Ja sam sa najboljom namjerom rekao, obrazložio i uradio. Vjerujte mi, na stotine ljudi mi se javilo i reklo da je to u redu. Ali, krenula je serija lavina i napada na mene, od strane jedne televizije, koja je u vlasništvu, kao i ove pojedine firme, iako su vlasnici tih firmi neka drugi lica, a ne oni, koji zaista to jesu. Krenuli su napadi na “Boksit” i Rajka. Sve je to bilo spinovano i spremano. Ono što je bilo žalosno, a živimo u demokratskoj državi, a to je da nikada gore nije bilo - upozorava Dukić i naglašava da je on uvijek otvoreno govorio.

- U komunističkom sistemu, ja sam mogao u svim novinama da objavim svoj članak, ali danas, nijedan moj demant, Sindikata, Opštine nije objavljen, na televeziji, na kojoj sam bio izložen linču. Moj obraz je sačuvan. Ukoliko se neko potuče, ili učini neko dijelo, odmah prišivaju Rajku i onda sve najgore o meni. Nikada gore nije bilo - kaže Dukić.

On podsjeća da ne postoji duhovno, ni svetovno odlikovanje, koje nije dobio.

“- Ali, ja sam opet napadan, a koliko sam uradio za ovu regiju, najviše, i to je istina. Neka se ljudi malo okrenu oko sebe i vide. Šta bi bilo da nisam to radio? Ali, jednostavno, danas je tako. Kada počnu da Vam diraju porodicu i saradnike, onda je to već degutantno. To je bilo stravično. Mi smo nazvani Divljim zapadom, ja sam tu ispao kao neki šerif. Ali, ukoliko su Milići, Divlji zapad, u Milićima je na vlasti stranka, znamo čija i ja se od toga ograđujem. Ako su Milići, Divlji zapad, onda je tu i predsjednik Vlade, jer je i on odavde - kaže Dukić.

Prihvata da je šerif, ali, kako kaže,  onaj šerif Vajat Erp, koji je napravio reda na Divljem zapadu i umro u 91 godni, tačnije 1929. godine u Los Anđelesu.

- Ja se nadam da ću ga nadživjeti što se tiče godina, jer namjeravam da živim još najmanje 30 godina, vidjećemo. Dakle, to je bila jedna kanonada. Ja sam se obratio RAK – u, i dobio sam neke taksativne odgovore, ali nigdje nije rečeno i ukazano na moje pravo da se objavi moj demant. Uspjeli smo nešto preko novina. Moram da naglasim izuzetno dobru i korektnu saradnju sa “Nezavisnim” i “Glasom Srpske”. Drago mi je da se u cijelu priču nije umiješala državna televizija. Bilo je nekih ponuda, od strane drugih televizija, zna se kojih, da dajem intervjue, ali to ne dolazi u obzir. Tu su bile najgore poruke sa vrha. Zatvorićemo ti Drina osiguranje, Kompaniju, uzećemo ti koncesiju, povućemo ti kredite - naveo je Dukić u radijskom intervjuu.

Dalje navodi da drugi dan dolazi Komisija za koncesiju.

- Oni pričaju da mi ne plaćamo koncesiju, a mi smo bili pretplaćeni. Mi smo čak i dostavili dokumente, ne naše, nego Poreske uprave, gdje se vidi da smo mi za prošlu godinu platili nekih 12 hiljada maraka više, kao i za prvi kvartal ove godine. Međutim, ništa to nije objavljeno. I tada dolazi Komisija za koncesiju, od četiri člana, a 2005. godine smo dobili koncesiju na rok od 30 godina. Za taj period nisu našli nijednu primjedbu. Napravljen je takav elaborat, sa svim dokumentima, projektima, analizama, dozvolama, izvještajima, obračunima, nijedna riječ nije bila loša- kaže Dukić.

On dalje naveo da je imao priliku da se 28. februara u Beogradu sretne sa onim “Sveznajućim i Svemogućim”, sa kojim sam vodio jako neprijatan razgovor, u prisustvu premijera (Radovana) Viškovića.

- I tada su na moj račun iznijete i određene prijetnje, zbog mojih pisama upućenih javnosti i ponašanja oko privatizacije “Alumine”. Kazao sam Gospodinu, koji je sve i svja u RS, da sam tri puta išao preko Drine, jednom u majčinom stomaku 1943. godine, drugi put kada me proganjala komunistička vlast i treći put od međunarodne bande, koja je htjela od mene da napravi podanika, saradnika i izdajnika. Četvrti put to se neće desiti, bez obzira na njegove prijetnje i progone, od strane njegovih saradnika - ispričao je Dukić i nastavio:

- Kada sam mu na njegovo pitanje, kojih saradnika, ko me progoni, naveo neka imena visokopozicioniranih službenika MUP-a RS, bliskih njemu i kada mu je Višković rekao da je bio u pitanju reket, ustao je i napustio prostoriju.

Dukić kaže da oni (vlast) umjesto da sačuvaju svaku marku i da je ulažu tamo gdje je zaista potrebno, oni je troše na nepotrebne stvari.

- Ja nemam ništa protiv, da ljudi koji su bili u srži te pandemije i radili, da dobiju određenu nagradu. Trebali su dobiti i više. Ja sam pisao da ne trebaju da prave Klinički centar u Doboju, jer on već ima u Banja Luci. Bolnice nam stoje prazne, treba ih samo renovirati, kao i domove zdravlja. Ali, neshvatljivo je da se daje po 1.000 maraka svim zdravstvenim radnicima, policajcima, koji po čitav dan samo sjede i ne rade ništa, a s druge strane rudari i vozači, koji su svoj život izlagali riziku, moraju da primaju male plate, jer je stala privreda - rekao je Dukić.

Nemam ništa, kaže on, protiv što su zaposleni u Domu zdravlja dobili tu pomoć, iako oni nisu imali veze sa koronom.

- Neshvatljivo je da u našoj bolnici i Medicinskom centru, nisu dobili ništa, iako rade stručnije i odgovornije poslove, a primaju manju platu. Te stvari su zaista neobjašnjive. Ja sam napravio za nas mnoge varijante, pa čak i onu najgoru.

Imate i ministra privrede, za kojeg pola ljudi u Milićima, nije ni čulo, niti zna, kako se zove. Niti se oglašava, niti šta radi. Plaši se samog sebe, drthti. Zar nije logično da dođe on ovdje, kao i ministar energetike i rudarstva, da se sastane sa privrednicima, ali nema nikoga. Ova pandemija će se najbolje riještiti, ukoliko uspijemo sačuvati realan sektor, jer ukoliko on propadne, đžaba vam sve - kazao je Dukić u radijskom intervju, koji se nalazi na sajtu njegove kompanije “BOksit” Milići.