Kad je bio komunizam, narod je krenuo za tom idejom. Ne vjeruju u Boga, ali svi vjeruju u Svetog Vasilija! Kako je to moguće? Paradoks koji pokazuje koliko je u stvari vjera prirodna stvar ljudske egzistencije, prirodna potreba svakog čovjeka. Bog je poslao Svetog Vasilija da bi utješio ovaj narod, sačuvao je vjeru, on je živo prisutan u Hercegovini.

Ovo za Sputnjik kaže mati Pavla, igumanija manastira Mrkonjići kod Trebinja, novog duhovnog centra i mjesta hodočašća u Hercegovini:

"Crkva posvećena Svetom Vasiliju Tvrdoškom i Ostroškom, osveštana je 1998. godine, izgrađena je na ostacima njegove rodne kuće, evo zidova. I ovo drvo bilo je tu, staro je preko 400 godina".

"Sputnjik" je razgovarao sa igumanijom u okviru Ljetnje duhovne škole Srpske pravoslvne crkve koja je održana u Hercegovini.

Foto: katera.news

Narod ovog kraja je oduvijek tvrdio da je njegova majka Ana, Anastasija, sahranjena pored Crkve Svetog Nikole na seoskom groblju. Prošle godine otvoren je njen grob i pronađene svete mošti. Sada se čuvaju u Mrkonjićima. To je potpuno promenilo ovo mjesto. Dolaze hodočasnici sa svih strana, zaživio je manastir u kome se svakodnevno služi.

„Svetitelj se javio jednom mještaninu i pokazao gdje se nalazi grob. Taj Milutinović se vraćao iz polja, a monah, koji je vjerovatno bio Sveti Vasilije, mu je rekao na koliko koraka od crkve je grob. To je mnogo potreslo tog čovjeka, a ljudi su govorili da mu se učinilo. Međutim, on nije odustajao, počeo je da pravi krst, da napravi obilježje, ali ga nije završio, zato što je 1941. bačen u jamu. Ovdke je bilo veliko stradanje naroda iz Popovog polja. Njegov sin je kasnije završio taj krst, a mkeštani napravili obilježje, ali se niko nije usudio da grob otvori. Bilo je takvo vrijeme“.

Pronalazak moštiju Svete Anastasije

Igumanija dodaje da se, kako je vrijeme prolazilo, na grobu povremeno javljala svjetlost, bilo je, kaže i iscjeljenja. Čuda je bilo sve više, pa je vladika Atanasije Jevtić rekao da bi trebalo provjeriti da li su u grobu mošti majke Svetog Vasilija. On je bio siguran da je tako.

Mošti su otkrivene prošle godine, mati Pavla prisustvovala je tom događaju:

„Služili smo prvo liturgiju, došli su igumani manastira u kojima je bio sveti Vasilije, Tvrdoša, Zavale, Ostroga, Kosijereva, mi sestre iz Petropavlovog manastira, arheolozi i tim ljekara. Našli smo i nadgrobni spomenik, u jednom kamenu, isklesan lijep krst. Kad smo otvorili grob, našli smo prvo neke kosti koje je tu neko sklonio površinski. Bile su porozne, crne, uzmete u ruku, one se osipaju. Kako smo išli dalje i dublje vidjeli smo da još nešto dolje, po zvuku. Kad smo otvorili, njene mošti su bile potpuno žute i nakon 400 godina tako očuvane, tako lijepe. Po tom miru koji smo osjetili, po toj radosti koju smo osjetili, znali smo da imamo dodir sa svetinjom“.

Foto: katera.news

U Hercegovini su, objašnjava, šta god se dešavalo, koji god period muke je bio, ljudi ostali vijerni Svetom Vasiliju. Svaka porodica, bez obzira da li je bio period komunizma, bezbožništva, nije se desilo da se sa poštovanjem ne odnose prema svetitelju.

"Ima jedna lijep običaj ovdje, ali i u Crnoj Gori, nikad niko neće pomenuti Svetog Vasilija da ne kaže, slava mu i milost, ali i da ne ustane, ako govori o njemu, uvijek ustane, stoji dok priča. To je odraz velikog poštovanja koje ljudi imaju, jer je Sveti Vasilije prije svega sačuvao vjeru, prije svega naroda u Popovom polju, ostao njihov zaštitnik i iscjelitelj. Nema porodice ovdje, ni u jednom selu, gdje nećete čuti priču kako je nekoga iscjelio. Ljudi su željeli da izraze svoju blagodarnost, tako što će sačuvati to mjesto praveći crkvu, mjesto na kome se čuva to živo sjećanje na svetost".

Sveti Vasilije sačuvao narod Hercegovine

I duhovni put sagovornice "Sputnjika" vezan je za Svetog Vasilija, jer je porijeklom iz ovih krajeva, njena porodica je iz stradalnog Popovog polja. Čitav život slušala je o Svetom Vasiliju.

„Posebno kad sam bila dijete, bake su nam pričale, ali smo i gledali njihovo poštovanje. Moja baka, uvijek kada bi pomenula Svetog Vasilija, digne se, pa se prekrsti, to vam ostane u sjećanju, ponesete to sa sobom. Lijepo je što je ta svetost vezana za Popovo polje, sam njegov naziv, manastir Zavala na ulazu u Polje, sve to govori o velikom, dubokom hrišćanskom životu koji je bio ovdje vijekovima i očuvao se, hvala Bogu. I zahvaljujući Svetom Vasiliju. Ovo je područje na samoj tromeđi uticaja katoličanstva, bilo je pod okupacijom Turaka, nije bilo lako sačuvati vjeru“.

Izgradnja Duhovnog centra

Igumanija dodaje da je vrlo važno da čovjek ima osećaj da je Hristos prisutan u našem životu, da je on živo prisutan, da to nije ideja.

"To je osnovna stvar koju morate da usvojite, da znate da se čitav vaš život odvija pred njegovim očima, da je Hristos svakog trenutka tu, prisutan. Ali ovo o čemu govorim više bi trebalo živjeti, a manje o tome pričati“.

Studenti iz Srbije i Republike Srpske sa igumanijom, mati Pavlom i sestrama (Sputnik/ Senka Miloš)

U manastiru Mrkonjići svake večeri se čita akatist Svetom Vasiliju Ostroškom, subotom služi Sveta liturgija, a uskoro će u njemu biti izgrađen i Duhovni centar. To je posebna misija u kojoj su djeca na prvom mjestu, kaže igumanija na kraju razgovora za Sputnjik:

"Najviše smo radili na tome da oni dolaze, da djeci bude lijepo kad dođu u manastir, poslije dođu neke godine kad se to sve negdje zaboravi, kad moraju sve da preispitaju i da nađu svoj odgovor na neka životna pitanja. Ali ono što je bitno jeste da u tim nekim krizama životnim znaju gdje se mogu vratiti, Bitno je da znate gdje vam je utočište. U životu dešava se svašta, ima svega, ali je važno da znate ono što je vrlo bitno, da je Crkva ipak dom“.

Piše: Senka Miloš