Među ubijenim prije 32 godine u Podravanju osam je članova porodice Perendić, po sedam Marinković i Šarac, te po četiri Nikolić i Jovanović.

Potpredsjednik opštine Srebrenica Miloš Milovanović rekao je da je prije 32 godine u Podravanju počinjen masovni zločin nad Srbima za koji niko nije procesuiran ni pred Haški tribunal, niti pravosuđem BiH.

-Žalosno je da za zločin nad Srbima u Podravanju, kao i za brojne druge zločine počinjene nad srpskim civilima u Srebrenici i okolini, niko od Bošnjaka nije odgovarao, dok su za stradanje bošnjačkih vojnika Srbi kažnjeni sa više od 1.000 godina zatvora, što pokazuje da međunarodni i domaći sudovi i tužilaštva rade pristrasno, optužujući samo Srbe. Srpski narod je izgubio povjerenje u njihov rad - istakao je Milovanović.

On je naveo da su Srbi taoci Tužilaštva i Suda BiH i da nema slobode srpskom narodu u BiH, kao ni suživota i pomirenja dok i počinioci zločina nad Srbima ne budu osuđeni za nedjela, ubistva, klanja i mučenja srpskih civila.

Više od polovine ubijenih u Podravanju bili su civili žene, starci, djeca, nepokretne i slijepe osobe.

Na današnji dan prije 32 godine jake muslimanske snage iz Srebrenice i Žepe opkolile su razuđeno planinsko selo Podravanje i njegove zaseoke, presjekle jedinu putnu komunikaciju prema Milićima i krenule u artiljerijsko-pješadijski napad.

Naoružani muškarci pružili su otpor i borba je trajala cijeli dan. Ubijena su 32 mještanina, a nakon borbe prsa u prsa u večernjim časovima mali broj preživjelih, među kojima i neki lakše ranjeni, probili su se i uspjeli živi da izađu iz okruženja.

Grupa srpskih boraca iz ovog sela bila je u okruženju i dok su imali vezu sa nadležnom komandom tražili su da ih gađa i pobije artiljerija Vojske Republike Srpske da ne bi živi pali u ruke neprijatelju.

Srećom, izdržali su do noći i preživjeli jer su se uspjeli izvući zahvaljujući dobrom poznavanju konfiguracije terena.

Bratunački profesor Miloš Mitrović, rodom iz Podravanja, ranije je rekao Srni da su mu na današnji dan ubijeni majka Ruža, koja je imala 65 godina i stric Mihajlo, koji je kasnije nađen bez glave.

Njegov stric Drago Mitrović preživio je ustaško klanje u Drugom svjetskom ratu i živio bez moći govora sa traumama.

-Ponovo je prije 32 godinu uhvaćen i zaklali su ga potomci onih koji su ga klali 1941. godine. To je jedinstven slučaj da jedan čovjek doživi dva klanja u dva rata za 67 godina života - naveo je Mitrović.

On je istakao da su neki Srbi bili blizu skriveni i čuli da mu je koljač rekao “preživio si '41, a sada sigurno nećeš” i odsjekao mu glavu, što znači da ga je lično poznavao.

Milojka Bibić je tog dana ostala bez braće Rada i Milovana, oca Miloša i majke Dikosave Marinković.

-Muslimanski vojnici opkolili su i napali selo sa svih strana, a onda su uz neopisivu galamu i uzvike „Alahu egber“ upali u selo i ubijali sve što su stigli - prisjeća se Milojka kobnog dana kada je bezuspješno pokušavala da izvuče ranjenu braću i roditelje iz okruženja.

Prema njenim riječima, muslimanski vojnici ubijali su sve redom - žene, djecu, starce, kao da su znali da nikada neće odgovarati, “ali postoji i Božija kazna, ako ih već Haški tribunal i pravosuđe BiH ne žele procesuirati”.

Ona je istakla da je sraman odnos međunarodnog i pravosuđa BiH, koji sude samo Srbima, a za njenu porodicu koja je ubijena u svom selu samo zbog toga što su bili Srbi, niko ne odgovara i pravde nema ni nakon 32 godine od zločina i 29 godine od završetka rata.

-Nema ništa od države u kojoj je ovako pravosuđe, u kojoj zločinci žive slobodno, jer ih štite tužioci, koji ne žele da podižu optužnice, skrivaju dokumentaciju, opstruišu procese i na kraju obavještavaju javnost da nema dokaza za podizanje optužnica, u kojoj sudije po različitim aršinima dijele pravdu i opstruišu istrage - smatra Bibićeva.

Navela je da se znaju imena žrtava i da je zadatak tužilaca da prikupe dokaze i podignu optužnicu, jer su poznata i imena ubica, o čemu postoje svjedoci, što tužiocima olakšava posao.

Međutim, kako kaže, tužioci opstruišu i na sve načine omalovažavaju srpske žrtve, njihove porodice i cijeli srpski narod, nikome ne odgovaraju niti snose odgovornost za svoj nerad i jednostrani, neprofesionalni odnos prema poslu i pravosudnoj profesiji.

Cvijetin Šarac je ranije pričao da mu je tog tragičnog dana poginuo 30-godišnji sin Mitar nedaleko od kuće i zarobljen stric Veselin koji je preživio strahovita mučenja i torture i ubrzo nakon razmjene preminuo od posljedica premlaćivanja.

On se povlačeći sakrio u jednu šikaru i gledao ubijanje civila te nakon tri dana se izvukao na slobodnu teritoriju i došao u Miliće.

Dragutin Šarac ranije je rekao Srni da mu je brat Veselin pričao da ga je u logoru tukao lično Naser Orić koga je poznavao jer išao u školu sa njegovim sinom.

Preživjeli su zaključili da su u napadu na Podravanje učestvovale komšije muslimani iz susjednih sela koji su ih poznavali i poimenično dozivali da izađu iz kuća.

Svih 120 kuća i ostali privredni i pomoćni objekti u selu su spaljeni, a prethodno je opljačkana sva srpska imovina.

Kao znak sjećanja na stradale mještane i srodnike preživjeli stanovnici Podravanja izgradili su crkvu u kojoj obavljaju vjerske obrede i parastose za nastradale kojima su u znak zahvalnosti na zidu hrama postavili spomen-ploče sa njihovim imenima.

U Podravanju, Jasenovi i njihovim rijetko naseljenim zaseocima skoro svi stanovnici koji su umrli nakon rata preminuli su od neke vrste karcinoma. Mještani pretpostavljaju da je to posljedica djelovanja NATO-a i UNPROFOR-a na ovom prostoru tokom ratnih godina i neke vrste kontaminacije područja.