Na groblju Pučile u Bijeljini danas je obilježen Dan oslobođenja 7.000 Srba iz Potpeći, Smoluće i Tinje kod Tuzle koji su 30. avgusta 1992. godine izvučeni iz okruženja herojskim poduhvatom Vojske Republike Srpske u sadejstvu sa jedinicama MUP-a Srpske i borcima iz ovih mjesta.

Na groblju je služen parastos poginulim borcima i civilnim žrtvama, mještanima ovih sela, položeno cvijeće i prislužene svijeće, te odata počast za 77 poginulih, uz podsjećanje na snagu, borbu i tri mjeseca života u neprijateljskom okruženju.

Borci i mještani tri srpska sela su 74 dana bez struje, vode, hrane i lijekova bili izloženi svakodnevnim napadima muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija.

Predsjednik Gradske Boračke organizacije Bijeljina Miodrag Stevanović rekao je da se ta tri mjeseca u okruženju srpski narod iz tri mjesne zajednice našao u najtežoj mogućoj sutuaciji, jer su snage takozvane Armije BiH svakodnevno napadale te ljude koji su branili svoja vjekovna ognjišta, porodice i svoju nejač.

- Vojska Republike Srpske donijela je komandu da se jedinice probiju do tih ljudi i da ih izvuku na sloodnu teritoriju - podsjetio je Stevanović.

On kaže da ljudi nisu mogli, tamo gdje nije bilo VRS, da zaštite ni živote, a kamoli svoja vjekovna ognjišta.

- Pripadnici VRS su nesebično, ne štedeći život, napravili koridor do tih ljudi i oni su se izvukli. Jedan broj momaka poginuo je u toj akcji, ali, i pored svega, možemo da kažemo da je to bila briljantna akcija naših snaga i herojski podvig da se spasi naš narod - istakao je Stevanović.

Ljubiša Lazić, posljednji komandant Garde "Panteri", rekao je da je srpsko vojno i političko rukovodstvo u tom momentu donijelo odluku da formira borbenu grupu iz sastava istočnog bataljona - Istočnog korpusa, u kojem je jedan dio bio VRS, a drugi Policija.

- Zadatak je bio da se Smoluća mora osloboditi po svaku cijenu, bez obzira na gubitke u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima. Ozbiljno je ovo shvaćeno od svih koji su išli, a naša jedinica Garda `Panteri` imala je tu čast da bude udarna pesnica i na glavnom pravcu napada - rekao je Lazić i napomenuo da je ova operacija njihov ponos.

On je naglasio da je ovo, poslije "Koridora", najveća i najhumanija akcija koju su borci uspješno izvršili.

Major Vlado Todorović, komandant odbrane u Smolući, zahvalio je svim jedinicama i mladićima koji su dali živote da bi spasili Smolućane.

- Teško je pričati o toj golgoti. Imao sam oko 1.200 boraca računajući mlađe od 18 godina i starije od 60, a neprijatelj je imao više od 100.000 vojnika i svakodnevno su nas napadali - rekao je Todorović.

On je istakao da mu lično nije bilo teško to, nego činjenica da nisu imali ljekarsku i medicinsku opremu, nisu imali ništa i borci su im zato umirali od najlakših rana, u najtežim mukama.

- Ponestalo je hrane i municije, počeli su ljudi već da `pucaju` psihološki, tako da sam imao i slučaj da je jedna porodica izvršila samoubistvo misleći da će neprijatelj da upadne i da ih sve poubija - prisjetio se Todorović.