Jutros mi je neko na prozoru auta napisao „Operi me“. Gledam u natpis, sjedam, palim auto, krećem na posao i razmišljam…

Kako da operem auto kad su redukcije vode? Vidjeće me neko od komšija, ko je nervozan jer se jutros nije mogao istuširati kad je pošao na posao, pa će mi prigovoriti da rasipam vodu. Rasipam je, a nema je. Nervozan je jer je zaboravio natočiti kante, lavore i šerpe vodom, da imaju ukućani kad ustanu. Ma neću, neka ga praljavog, neko vrijeme…

Sa druge strane sramota me što mi je auto prljavo, pa razmišljam da odem u Federalno Sarajevo. Tamo me ne znaju, pa iako mi neko nešto prigovori, nema veze, prećutaću i bježim kući čim operem.

Onda razmišljam, pa možda su i tamo redukcije vode? A možda i nisu. A odakle oni dobijaju vodu? Znam da se napajaju Mošćanicom, tamo sam išao u školu pa znam gdje je taj vodovod. Kupao sam se na Mošćanici. Ali sam čitao negdje da se 90% potreba za vodom u Sarajevu obezbjeđuje podzemnom eksploatacijom na području Bačevo, Stup, Sokolovići. Iz Sarajevskog polja. Onda se voda pumpa u rezervoare po brdima, odakle prirodnim padom napaja grad.

Mi smo u Istočnom Sarajevu iako dio tog „Sarajevskog polja“ bogati vodom sa poznatih izvorišta, pa se nismo nikad ni bavili pitanjima podzemne ekploatacije. A izgleda da bi trebali.

Izgleda da nismo bogati vodom, jer nismo više bogati ni šumom. Da to je povezano. Šuma na Jahorini je posječena i dalje se sječe nekontrolisano. Na Trebeviću ista stvar. Šume pomažu u regulaciji vodnog ciklusa tako što upijaju kišnicu i snijeg, a zatim ih polako otpuštaju u rijeke, potoke i podzemne vode. Učio sam u školi da jedno drvo može usistati od 1000 do 1500 litara vode dnevno. Kada se šume posijeku, dolazi do smanjenja zadržavanja vode, što dovodi do bržeg oticanja vode i smanjenja nivoa podzemnih voda. Voda se samo sjuri po površini zemlje u potočne i riječne tokove pa je sve manje ima u vodovodnom sistemu.

Onda razmišljam da bi kao savjestan građanin trebao pokrenuti incijativu prema organima vlasti sa ciljem da se problem nedeostatka vode riješi. Neka razmišljaju o podzemnoj ekploataciji. Neka nađu neko rješenje, neka se bave svojim poslom. Da, toga sam se sjetio jer su nam tako rekli ti isti organi vlasti, njihovi predstavnici. Rekli su da treba da razgovaramo.

Na prvom pokušaju protesta nezadovoljnih građana prije dvije godine (nas manje od 50) okupili smo se spontano mi koji želimo da razmišljamo svojom glavam i nismo ničim ucjenjeni, pa smijemo poslati poruku vlastima sa tog skupa, da nam redukacija vode pravi problem. Rekli su nam tada da smo izdajnici koji ruše institucije Republike Srpske. Sjećam se, odredili su mjesto okupljalja na parkingu iza Rektorata i Doma zdravlja, u parku „Sunca“ čiju šumu su takođe posjekli. Tamo se smijemo okupiti, valjda jer je skriveno i jer nas niko ne vidi.

Granica postoji…

Pošto ne želimo biti izdajnici, mi smo se na tom skupu pokunjili i otišli kući. Da ne povjeruješ kakvi smo. Patriote. Kakav sam ja patriota…

Kako sad poslati poruku vlastima da nam nedostatak vode i dalje pravi probleme? Redukcije vode prave problem! Opet će mi reći da sam izdajnik…

Ma neka ga, nek bude prljav, opraće ga kiša, ako Bog da…

Autor: Aleksandar Cincar