Danas nas je napustio primarijus dr Miodrag Lazić, hirurg, veliki čovjek, veliki prijatelj, učitelj, junak, saborac, mnogima i drugi otac. 

Oproštajno pismo, posljednje riječi ovog velikog čovjeka,  prenosimo u cjelosti.

- Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva mjeseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik ali čast i ponos mi nije dozvoljavao da se sklonim. Takav sam bio na Krajiškom ratištu godinu dana, na Sarajevskom ratištu 4 godine, za vrijeme NATO bombardovanja. Neću da odem tiho, hoću da odem onako kakav sam bio čitav život, a to znaju moji prijatelji, kolege, porodica. Svi su mi govorili da se sklonim ali ja to sebi nikad ne bih oprostio. Moji voljeni Krajišnici, prijatelji iz Republike Srpske za koje sam živa legenda zauvijek iskreno će plakati svi jer su uvijek vjerovali da sam neuništiv. Koliko sam ovih dana dobio poruka podrške. Volim vas zauvijek. Moji unuci i unuka Mila ostaju bez dede, ćerke i sin da ne tuguju nego samo naprijed. Budite ponosni na mene. Drage moje kolege, Marija, Boki, Brale, Kando, Sunčica i Macan, drage moje sestre koje ste mi uvijek vjerovale, zbogom. Voljenoj Ani, ratnom drugu i ženi poruka: budi hrabra i čvrsta zbog djece i unuka, a gore na onoj strani, jednoga dana bićemo ponovo zajedno.

U Nišu mojim prijateljima poseban pozdrav.

Posljednja mi je želja da me ispratite pjesmom "Marš na Drinu".

Doktor Laza, hirurg napaćenog srpskog naroda