Čileanski pisac i diplomata Neftali Rikardo Rejes Basualto (1904-1973), poznat kao Pablo Neruda, najveći liričar Latinske Amerike, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, rođen je 11. maja 1904. godine.

Poslije učešća u Španskom građanskom ratu, gdje se sprijateljio sa španskim pjesnikom Federikom Garsijom Lorkom, uglavnom je bio okrenut idealima socijalne pravde i političkoj borbi za prava potlačenih.

U početku je bio pod uticajem modernista i postromantičara, potom je poetsku žestinu i čulnost kombinovao sa tradicionalnom pjesničkom formom, a oprobao se i u slobodnijoj pjesničkoj tehnici sa nadrealističkim elementima.

Kasnije faze karakteriše jače osjećanje tuge zbog prolaznosti svega, ali i nova vjera u ljudske i društvene vrijednosti.

Umro je 1973. godine, poslije ubistva čileanskog predsjednika Salvadora Aljendea i dolaska na vlast desničarske vojne hunte.

Najpoznatija Nerudina djela su: pjesničke zbirke "Praznična pjesma", "Suton", "Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pjesma", "Pokušaj beskonačnog čovjeka", "Boravak na Zemlji", "Španija u srcu", "Treći boravak 1935-1945", "Opšta pjesma", "Grožđe i vjetar" i "Elementarne ode".