Njegoš Mihajlović (24) sa Pala, osoba je sa invaliditetom, ali to ga ne određuje. Naprotiv. Njegoš je vjera u bolje sutra i snaga koja inspiriše.

On je profesionalni sportista, osvajač tri olimpijske medalje, student, vlasnik brojnih trofeja i priznanja, a za portal Katera prisjetio se prvih sportskih dana i svih poteškoća na koje je nailazio.

Za naš portal ispričao je svoju sportsku priču koja mu je promijenila život.

Sportom je počeo da se bavi sa osam godina kada je postao član Udruženja za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama „Sunce“ iz Pala. Najprije je trenirao ples, a potom je počeo da trenira fudbal u Školi fudbala „Piksi“.

I vrlo brzo, Mihajlović je pokazao svoj raskošni talenat. Na poziv trenera Kade Delić Selimović, direktorice Specijalne olimpijade BiH, pridružio se reprezentaciji Bosne i Hercegovine u futsalu. sa kojom je učestvovao na novogodišnjem turniru u Belgiji 2023. godine.

Na turniru je ova reprezentacija, od 12 ekipa iz devet evropskih zemalja, ostvarila nevjerovatan uspjeh osvojivši prvo mjesto.

Za Njegoša ne postoje prepreke. Podjednako je dobar u svakom sportu kojim se bavi - plivanju, atletici, futsalu, košarci, stonom tenisu.

Foto: katera.news

Prema njegovim riječiam, biatlon je počeo trenirati iz čiste znatiželje.

- Počeo sam da treniram u Nordijski smučarskom klubu „Romanija“ pod okriljem trenera Bojana Minića koji je i zaslužan za moje prve korake u biatlonu. Prvo veće takmičenje na kojem sam učestvovao bila je Specijalna olimpijada u Austriji 2017. godine što mi je dalo dodatni podstrek da se nastavim baviti biatlonom – rekao je on.

Prvi veći uspjeh uslijedio je dvije godine kasnije, na Specijalnoj olimpijadi u Abu Dabiju na kojoj je osvojio bronzanu medalja u atletici u trci na 400 metara.

- Kada sam čuo da idem na Specijalnu olimpijadu u Abu Dabi počeo sam da treniram kao nikada do tada. Put je bio jako naporan jer smo letjeli avionom sa čak dva presjedanja.. Vrućina je bila nepodnošljiva, ali mi nije predstavljala problem jer je to za mene bilo ostvarenje snova. Upoznati ste da sam bio na kraju trke treći, ali nije djelovalo da će biti tako. Tokom same trke desila se situacija u kojoj je takmičar koji je u tom trenutku bio treći, prešao u moj dio staze pa je zbog toga i diskvalifikovan. Smatram da me je sreća pogledala – konstatovao je Njegoš.

Iako je u medijima odjeknula vijest da je naš sagovornik osvojio srebrne medalje na ovogodišnjim Specijalnim zimskim olimpijskim igrama u Torinu u biatlonu na 7.500 i 5.000 metara slobodnim stilom, to je samo njegov nastavak niza sjajnih rezultata.

On je sa još 16 takmičara predstavljao Bosnu i Hercegovinu na ovom prestižnom takmičenju.

- Konkurencija je bila stvarno jaka. Čak 102 zemlje su učestvovale na Olimpijadi. Takmičari su bili raspoređeni u šest divizija, a ja sam bio u trećoj. Morao sam da prođem kvalifikacionu trku kako bih dospio u najjaču diviziju i da bi se uključio u borbu za medalju – rekao je on.

Možete li se osvrnuti na finalne trke na 7.500 metara i 5.000 metara, upitali smo ga?

- Što se tiče trke na 7.500 metara mogu da kažem da sam zadovoljan svojim učinkom. Švajcarac koji je završio na prvom mjestu pobjegao mi je za 27 sekundi, a što se tiče trke na 5.000 metara, prvo mjesto mi je izmaklo za 15 sekundi – rekao je on.

Foto: katera.news

Pored trenera i prijatelja, ovaj nevjerovatni momak ističe da mu je najveća podrška porodica.

U kakvoj su situaciji osobe s invaliditetom? 

Na ovo pitanje, Njegoš nam je dao jasan odgovor, ističući da su ga „gledali poprijeko kao da je bez ruku i nogu“, iako se, priznaje, situacija u posljednje vrijeme dosta promjenila.

- U svjetskim i evropskim gradovima u kojima sam boravio, ljudi su me prihvatali takvog kakav jesam i željeli su da čuju moju priču. Kod nas, ipak, smatraju da su osobe sa invaliditetom manje vrijedan. Uvijek sam morao da se dokazujem mnogo, mnogo, mnogo više nego drugi – rekao je on.

Svima onima koji ne znaju kako nastaviti dalje u trenucima kad život pokaže zube, Njegoš je je poručila:

- Moja poruka je da svi vjeruju i da idu naprijed ka ostvarenju sna. To me je naučila i poruka koju nosi specijalna olimpijada, a koja kaže: „Dozvoli mi da pobjedim, ako ne mogu pobijediti, bar da budem hrabar u tom nastojanju“.

Naš sagovornik je za kraj razgovora naveo da ima i firmu „Baštovanske usluge Njego“, koja se bavi kosidbom dvorišta.

Pred nama je sezona kosidbe, a vi se, dragi čitaoci, za ovaj važni posao sjetite baš našeg Njegoša!