Svetomir Potić Cena, iz pirotskog sela Koprivštica na Staroj planini, juče je uprkos negodovanju ljekara, na svoj zahtjev, napustio bolnicu u Pirotu, gdje su mu protekla tri dana sanirane rane nastale u borbi sa vukom.

Zvijer je prije četiri noći zatekao u svom stadu od stotinjak koza u mjestu Glavina.

U sukobu sa predatorom koji mu je zaklao sedam grla, Cena ga je usmrtio golim rukama, ali je tokom polučasovne borbe u toru, i sam zadobio mnogbrojne rane po rukama.

Kažiprst na lijevoj ruci mu je bukvalno prepolovljen, a ljekari su ga operisali i nadaju se oporavku.

- Molio sam ljekare da me puste jer moram da budem kraj svojih životinja. Savjetovali su mi da ostanem još koji dan, da sam pod njihovom kontrolom, ali su na kraju na moje stalne molbe ipak popustili i zahvalan sam im na brizi i pažnji koju su pokazali. Ne smijem da radim i da kozama prinosim hranu, ali će mi pomoći prijatelji, a meni je važno da sam tu kraj koza i da sve sam nadgledam. Vuk mi je zaklao sedam koza koje vrijede više od 1.000 evra. Neka mi zaštitnici životinja nadoknade štetu koju sam pretrpio, plus moje strahove, ali i traume koje je preživjelo cijelo stado, jer mi je ono jedini kapital - kaže Svetomir Potić, za "Novosti".

Zabrinut je, veli, za stado jer je uznemireno poslije svega što je preživjelo, pa želi da bude kraj njega, dok se koze malo ne oslobode i počnu normalno da se ponašaju.

- Imam pet pasa koji su se oglasili i zalajali oko pola četiri ujutro - priča Potić o noći kada se upustio u borbu sa predatorom.

- Lavež je postajao sve jači i jači. Ustao sam da pogledam šta se dešava u nadstrešnici gdje su koze. Kada sam stigao i osvijetlio koze vidio sam vuka kraj ograde koji je počeo da vuče jednu kozu. Trčale su sve s jadne na drugu stranu tora i propinjale se da preskoče. Uspio sam da mu je otmem i da ga povučem za zadnju nogu kako ne bi napao još neku kozu. Do tog momenta već je zaklao sedam koza i nastavio bi svoj krvavi pir - kaže Potić.

Potom je, kako kaže, počelo rvanje sa zvijeri, a kao kroz maglu, kaže, pamti da je vuka u jednom momentu snažno uhvatio za podlakticu.

- Nekako sam uspio da izvučem ruku iz njegovih čeljusti. Kraj sebe nisam imao nikav štap ili motku. Osjetio sam da mi se neka toplota sliva iz obe ruke i bio sam sav krvav. Na kraju sam ga uhvatio za donju vilicu i uspeo da oslobodim ruku. Kad ja prestao da daje znake života, krenuo sam ka selu i sa rođakom Ivicom Najdanovićem pozvao pomoć - govori ovaj krupni stočar, kojem je prije nekoliko godina, zbog rasprave sa komšijom policija uzela lovačku pušku i još mu je na vraća.

- Da sam imao oružje koje mi je prijeko potrebno, ni stado ni ja ne bismo preživjeli dramu.

Protiv zvijeri u borbi za život

O drami koju je Svetomir Potić doživio i preživio, u njegovom i okolnim selima, u pirotskom kraju ali i Srbiji, minulih dana mnogo se govorilo.

U staroplaninskim selima najviše, jer do sada niko nije usmrtio predatora golim rukama u borbi za svoje stado i za svoj život.

Prije povratka u svoje selo i do stada Potić je u Pirotu primio antitetanus, a ljekarima će se u narednom periodu javljati svaki drugi dan.