Dola u Pivi su jedno, ali ne i jedino žrtveno mjesto iz čijih dolina i danas vape duše 522 žitelja ovog kraja, među njima i 109 djece, koje su 7. juna 1943. godine, na praznik Obretanje glave Svetog Jovana Krstitelja, pokosili rafali pripadnika zloglasne folksdojčerske SS divizije „Princ Eugen“ uz podršku prvih komšija iz Hercegovine, gatačkih ustaša i muslimana iz zloglasne Handžar divizije.

Sijali su oni smrt i na drugim pivskim mjestima, ali se tačan broj nastradalih još ne zna. Priča se da je živo spaljeno po kolibama u selima i katunima ili bačeno niz surove planinske litice više od 1.260 nedužnih ljudi, žena, djece i staraca, što je gotovo polovina današnjeg pivskog stanovništva!

Kako su godine odmicale, te žrtve odlazile su u priče, uspomene i legende. No, prije tri godine „Srpska televizija“ je snimila dokumentarni film „Kad se Piva na nebo selila“, profesora Veselina Matovića, koji je ispričao krvavu bajku verući se niz litice, obilazeći stradalna mjesta Pivljana, pronalazeći rijetke svjedoke tog zločina. U tome su mu pomogli Mile Cicmil, istoričar, Pajo Batrić Kandić, Đorđije Kandić, Veselin Kandić, Radmila Matović, kao još uvijek živi svjedoci tih mučeničkih dana Stanoje i Zagorka Kandić, Ljubinka Osmajić, ali i druge ličnosti.

– Nema bratstva u Pivi koju je zaobišla ova nesreća. Samo kod najbrojnijeg (Blagojevića) stradalo je više od 220 osoba! Neka su bratstva prepolovljena, dok je jedno zauvijek nestalo. Stradali su samo zato što su se rodili kao Srbi, što su se krstili sa tri prsta, govorili svojim srpskim jezikom i potpisivali se kako je ko znao srpskom ćirilicom. I zato, zašto ne reći, što su u tom zlom vremenu imali i neke zle komšije – kaže autor filma Veselin Matović.

Njegov vodič kroz pivski pakao, profesor Mile Cicmil, istoričar i autor knjige „Krv Pive“, u kojoj su prvi put objavljena neka autentična svedočenja preživjelih stradalnika, kao i najpotpuniji spisak stradalih, kaže da postoji više istorijskih izvora koji se moraju sagledati u kontinuitetu pre tog nesrećnog juna 1943.

– Zna se da je Župa pivska bila pod zahvatom sedme SS „Princ Eugen“ divizije. To je bila posebna dobrovoljačka jedinica, koju su činili brdska divizija, 118 lovačka, 369 hrvatska divizija. Napad na Pivu bio je nastavak četvrte ofanzive poslije bitke na Neretvi, gdje su se na ovoj teritoriji durmitorskog sreza grupisale partizanske snage koje su prešle iz Bosne u Crnu Goru.

U Dolima pivskim na dan stradanja obavlja se pomen svih žrtava pivskog kraja iz Drugog svjetskog rata. Srpska pravoslavna crkva je nedavno odlučila da kanonizuje pivske stradalnike, proglašeni su mučenicima i ušli u crkveni kalendar.

JAGLIKA

Liku svetih pribrojane su sve nevine žrtve Drugog svjetskog rata u Pivi, a među njima i Jaglika Adžić, 17-godišnja djevojka koju su zajedno sa roditeljima, braćom i komšijama, spalili Nijemci, muslimani i ustaše.

Njemački vojnici su u Gojkovića dolu zatvorili u jednu kolibu oko 50 mještana, među kojima su bili Jaglikina braća Milorad (8), Momčilo (4) i Dušan (2), kao i roditelji Stoja i Krsto. Ona je uspjela Nijemcima da pobjegne, ali se vratila kada je čula vrisku i plač svoje braće i roditelja, skočila u oganj i sagorjela.

NOVOROĐENČE

U ovom filmu profesor Veselin Matović ukazuje na tragediju porodice Đikanović, kada su Mališa i Mitra iščekivali dolazak na svijet novorođenčeta.

– Do rođenja novog života došlo je baš u času strijeljanja! I to dijete koje nije dočekalo ni ime da mu se nadjene, najmlađi je mučenik pivske tragedije, koje je kršteno mučeničkom krvlju – podsjeća Matović.

Piše: Veliša Kadić