Na imanju u rogatičkom selu Podgaj uzorni poljoprivrednici Ujići u plastenicima, ali i na otvorenom proizvode povrće i rasade isključivo na prirodan način, štiteći tako svoje, ali i zdravlje svih ostalih do čijih trpeza njihovi proizvodi stižu.

Počeli smo, počinje priču Slađana Ujić, 2004. godine sa jednim plastenikom od 125 kvadrata, a sada imamo tri sa 315 kvadratnih metara površine i kapaciteta do hiljadu sadnica različitog povrća.

- Pošto se naše selo nalazi na nadmorskoj visini od oko 700 metara gdje se javljaju kasni proljećni i rani jesenji mrazevi, mi uglavnom u plastenicima uzgajamo paradajz, papriku i krastavac uz nešto jagoda. Naša orijentacija je proizvodnja za vlastite potrebe. Uz ono što porodično potrošimo dosta proizvedenog poklonimo rodbini, prijateljima i poznanicima i nešto sitno prodamo putem piljarnica u Rogatici - kaže Slađana koja je zadužena za fine radove u plastenicima i vrtu, dok je suprug Vojko zadužen za rad sa motokultivatorom i obavlja ostale, teže, poslove.

S obzirom na to da njihovi proizvodi na tržište dolaze prilično kasno, odnosno u vrijeme kad je velika ponuda i cijene najniže, Ujići kažu da ostvaruju malu zaradu koju uglavnom ne naplaćuju odmah, nego ostavljaju na štek što dobro dođe da se domaćinski snabdiju za krsnu slavu Svetog Nikolu.

- Inače mi ne umijemo “praviti pare” pa čak i iz tri plastenika pred kućom. Ali, zato na trpezi imamo zdravu, prirodnu hranu ne samo tokom ljeta, nego cijele godine. Naša orijentacija je prerada povrća, pa je, na primjer, u našoj zimnici svake godine i do 150 tegli i drugih posuda u kojim su prerađeni ili kiseljeni paradajz, paprika, krastavci i drugo povrće, jer mi još na skoro dva dunuma zemlje na otvorenom uzgajamo krompir i sve druge povrtlarske kulture ovog našeg podneblja - kaže Slađana. Ono gdje se može uzeti koja para više je proizvodnja rasada.

- Ove godine, čini se, da smo imali i 15.000 strukova sadnog materijala, prodalo bi se i što je značajno sve na pragu, pred kućom - dodaje Slađana.

Puno pažnje Ujići poklanjaju zdravlju zemlje i biljaka. Hemija je takoreći nepoznata, ali zato je tu sterilizovano kokošije gnojivo, kopriva, soda bikarbona, prašak za pecivo, bosiljak, kadifice, neven.

- Tu je i lug od sagorjelog drveta, fizičko uništavanje krompirove zlatice i druga “domaća” sredstva zaštite. Hemija dolazi samo u krajnjoj nuždi - ističe Slađana, čiji plastenici i vrt mogu biti uzor, posebno onima koji tek počinju da se bave poljoprivrednom proizvodnjom.

Vasilija, jedna od dvije kćerke Slađane i Vojka, nedavno je došla kući sa diplomom diplomiranog inženjera poljoprivrede. Uz redovni posao u Srednjoškolskom centru “27. januar” u Rogatici, ona umnogome stručno pomaže roditeljima u plastenicima i oko vrta.

- Mnogo nam to znači. Njenom zaslugom dosta toga smo promijenili u radu oko uzgoja povrća, od rasada do berbe i zimskog čuvanja proizvedenog - ponosno kazuje Slađana.

Udruženje

Slađana Ujić je i predsjednica Udruženje žena “Snop” iz Gučeva koje je formirano 2005. godine.

- Osnovni zadatak našeg udruženja je da kroz primjenu različitih projekata brine o ekonomskom jačanju žena i kvaliteta života u ruralnim područjima kakvo je i područje Gučeva, odnosno cijele opštine - kaže Slađana.