U izdanju internet knjižare "Agora" objavljen je novi roman novinara i pisca Miroslava Jankovića iz Istočnog Sarajeva pod nazivom "Posljednja noć fra bega Ive Andrića" u kojem je nobelovac literarni junak.

- Pokušao sam da jednu manje poznatu dimenziju Andrićeve ličnosti donesem i predstavim na ovaj način, jer je naš nobelovac složena i umjetnička pojava i privatna ličnost, tako da se može reći da ima veoma bogatu i kontroverznu biografiju - rekao je Janković za Srnu.

Prema njegovim riječima, Andrić i književno i nacionalno pripada različitim narodima ovog područja, jer je pomalo do danas ostalo sporno, a mnogima i nejasno da li Andrić pripada potpuno srpskoj književnosti ili pripada i srpskoj i hrvatskoj i novoproglašenoj "bosanskoj" književnosti.

Kada se analiziraju lik i Andrićevo djelo, kaže Janković, ispada da je Andrić nadnacionalna pojava ovih prostora i da se naprosto mora "dijeliti" između naroda na ovim prostorima.

- Prema jednoj staroj teoriji najtačnije je da pisac pripada onoj književnosti u čijim okvirima se afirmisao. Andrić je lično govorio da pripada srpskoj književnosti, a pisao je i ijekavicom i ekavicom, ali mjestom rođenja on pripada i `bosanskoj` književnosti - navodi Janković.

On je rekao da Andrić nacionalno pripada i Hrvatima, jer se čak i tematski bavio hrvatskom nacijom, pogotovo njihovim katoličkim redom franjevcima o kojima je napisao najbolje stranice svoje proze u nekoliko pripovijetki.

Janković smatra da Andrić kao pisac ima veliku "biografsku manu", jer ima obimnu biografiju, a to, kako ocjenjuje, za književnika nije dobro jer preko velike biografije počinje da se osporava njegovo umjetničko djelo.

- Šta to znači? Da se Andrić nije tako visoko vinuo u politici Kraljevine Jugoslavije i da nije bio ambasador u tako velikoj zemlji kao što je Njemačka i to uoči početka Drugog svjetskog rata, te da nije bio zamjenik ministra spoljnih poslova, odnosno čovjek koji je ostvario uspješnu političku karijeru, on bi sigurno bio manje osporavan kao pisac - smatra Janković.

On kaže da je Andrić zbog svoje političke karijere morao da mijenja i svoja politička uvjerenja, jer se pojavio i u okviru mladobosanskog pokreta protiv Austrougarske kao jugoslovenski nacionalista, pa je onda kao diplomata bio i srpski nacionalista, a potom je nakon Drugog svjetskog rata pristupio i komunistima što su, za mnoge, sporni detalji njegove bogate biografije i života.

Međutim, kaže Janković, svi oni koji Andrića osporavaju iz političkih razloga, bar se do danas u jednom slažu, a to je da je veliki pisac.

Objašnjavajući naslov svog romana "Posljednja noć fra bega Andrića", Janković objašnjava da je tu riječ o nečemu što ga "prati još od ranih beogradskih dana, po dolasku iz Zagreba, kao mladi hrvatski lirik koji se tamo nešto naljutio zbog tretmana njegovih pjesama i orijentalnog načina izražavanja, odnosno jezika koji je obilovao turcizmima".

- I Isidora Sekulić, ugledna i jedna od najobrazovanijih Srpkinja u tom vremenu, nakon što je Andriću vrlo brzo postala velika prijateljica, nazvala ga je `fra Ivan beg`. Moja ideja bila je da roman upravo nosi taj naziv, ali moj izdavač je smatrao - budući da je to roman toka svijesti, koji je vremenski ograničen samo na posljednju noć svjesnog života Ive Andrića, u njegovom stanu u Beogradu, nakon koje doživljava moždani udar, pa ga odvoze u bolnicu, gdje je na aparatima proveo oko dva i po mjeseca života - da roman nosi upravo pomenuti naslov - rekao je Janković.

Prema njegovim riječima, Andrić je "i volio i ljutio se na Bosnu, kao na svoje ishodište".

Recenzent romana Ratko Dmitrović smatra da je ovaj roman "briljantan traktat o jednom narodu".

- Kao da sedi u jednom od zasenčenih uglova Andrićevog stana, naslonjenog na krošnje beogradskog parka, u besprekorno projektovanom imaginarijumu posljednje noći u životu velikog pisca, Miroslav Janković beleži sve ili gotovo sve o čemu je Andrić ćutao celog svog života - navodi Dmitrović.

Drugi recenzent Ivan Zlatković ističe da je roman "Posljednja noć fra bega Ive Andrića" jedna je od najdubljih i estetski najsupješnijih literarno-kritičkih analiza Andrićeve ličnosti i njegovog književnog opusa, ali i "naših oveštalih formula, tabua i zabluda o istoriji, politici i ideološkoj ikonografiji".

Miroslav Janković rođen je 1949. godine u Sarajevu, gdje je završio Filozofski fakultet i do rata 20 godina bio novinar i urednik u "Oslobođenju".

U toku i nakon rata radio je u više beogradskih redakcija, a dio radnog vijeka proveo je i u izdavaštvu.

Osim više knjiga iz oblasti publicistike, autor je romana "Pisma Matildi K." i knjige meditativne proze "Kažem sebi - Marginalije o nama i drugima", a pisao je predgovore, recenzije, kritike i prikaze za mnoge knjige iz oblasti publicistike i književnosti.

Živi i radi u Sarajevu i Beogradu.