Nastavnik ruskog jezika Lazar Petrović iz sela Cernica opština Gnjilane kaže da je veoma ponosan na svoju djecu, koja se jedino druže u školi i žive u strogo kontrolisanim uslovima.

Novogodišnji i božićni praznici u enklavi na Kosovu i Metohiji potpuno se razlikuju od praznika u drugim mjestima ističe ovaj mladi momak, koji pored ogromnih pritisaka ne želi da napusti svoj porodični dom u enklavi.

- Posle petnaest godina dočekao sam Novu godinu u Beogradu i velika je razlika u odnosu na doček u enklavama. Nemamo dugoročne planove za bolju budućnost – kaže Petrović, koji ističe da je danas u odnosu na ranije periode za nijansu bolja situacija pred Božić.

– Nismo sigurni da možemo da ostvarimo obrade zbog svega toga što se dešava. Nastavnik sam ruskog jezika u Cernici, gde sada ima oko osamdeset Srba. To je selo koje je dalo sedam žrtava i poznato je kao sinonim stradanja Srba – kaže Petrović, koji navodi da žive okruženi Albancima.

Kako navodi iako komunikacija između Srba i Albanaca postoji, neophodan je stalni oprez.

- Ima neke komunikacije sa njima, međutim, njihova smirenost, povučenost i slabo kretanje po nas su uvek bili kobni – kaže Petrović koji navodi da posljednja događanja na sjeveru Kosova djeluju strašno i unose dodatne nemire.

- Ljudi se nadaju svjetlijoj budućnosti, a mi svakog jutra čujemo novu vijest o borbi na sjeveru da se zadrži ono što je naše. Nikome nije do rata. Sama riječ rat – svi znamo kakvi su to gubitci. Što se tiče Albanaca, čuo sam ih kako prčaju o barikadama i rekli su da niko ne želi rat, nisu spremni na to, već imaju svoje firme. Svako želi da radi svoj posao. Desilo se i da je mojim drugarima bio pokvaren auto, grupa Albanaca je prišla i pomogla mu. Nismo svi isti, postoje ljudi koji žele da nastavimo da živimo normalno – kaže Petrović, koji navodi da se i danas svi bude sa istim mislima kao i ranije:

– Napadi su ostavili veliki trag kod svih. Kada bih rekao da nema straha, slagao bih vas. Strah, opreznost gde se krećemo, da li je neko u našoj blizini. Tu enklavu koju imamo moramo pažljivo da koristimo – kaže Petrović.

Tragedija koja je potresla cijelo selo prije 22 godine je smrt njegovog četvorogodišnjeg brat Miloša kojeg su Albanci ubili, a Petrović kaže da je taj događaj promijenio sve.

- Teško je bilo za nas, teško je bilo za sve ljude u selu. Pao je prvi mrak i on je čekao da mu stric iznese sladoled. Bio sam na mostu i sve gledao, krenuo je rafal, mene su pokupili da mi se nešto ne desi, a samo sam ujutru čuo da je preminuo – kaže Petrović.

Jedna osoba je bila uhapšena, ali vrlo brzo puštena.

– Viđamo ga, živim tamo i ne bih da se zameram, ali se nadam da će istina naći svoj put. Ali kako godine prolaze mislim da će to teško biti. Prije rata bili smo u dobrim odnosima sa Albancima, neko je stradao samo zato što je otišao da čuva ovce, ali je bio Srbin – kaže Petrović.

Njegovi nikada nisu pristali da odu iz Cernice, a kako kaže o tome se ne priča.

- I ja sam kao oni, mislim da nikada neću otići odozdo. Svakodnevnica je da se zabavljaju tako što nama zagorčavaju dan – kaže nastavnik ruskog iz Cernice.

– I djeca u enklavama žive u potpuno ograničenim uslovima, a sve što pročitaju na internetu duboko ih uznemiri. Djeca se okupljaju samo u školi, posle kuća, živi se u ograničenim okolnostima. Kada je bilo tenzije na sjeveru, osjetilo se i među decom uznemirenost. Njima svaka vijest zvuči kao istina, što ponovo vraća strah među ljudima – ističe za Prvu televiziju Lazar Petrović, koji se bavi i humanitarnim radom, prenosi Blic.