Ovih dana na društvenim mrežama kruži emotivna poruka koja najbolje oslikava svakodnevnicu u kojoj brojni građani napuštaju ognjište u Srpskoj u potrazi za boljim životom. Ova poruka je stvarna, potresna i puna emocija.
Tako je to kada ljudi odlaze iz porodičnog gnijezda, a još potresnije kada idu iz svoje zemlje, negdje u tuđinu kako bi obezbijedili bolju budućnost za svoju djecu.
Zato bi riječi iz ove poruke morale da posluže svima onima koji kroje našu sudbinu, ako hoće da je vide, da je analiziraju i izvuku pouke među kojima i ona najvažnija.
“Draga moja Republiko,
Došao je i taj dan… danas si zvanično izgubila još pet svojih stanovnika. Za ovo dvoje matorih da i ne žališ, ali za ovo troje malih neka ti bude žao, jer ko zna možda su mogli biti doktori, profesori, umjetnici, akademski radnici…hmm, da možda će i biti ali u nekoj drugoj “stranoj” zemlji, neka vrijeme pokaže…
I na kraju još nešto…. Zahvaljujem se svoj vladajućoj sviti na suzama mojih roditelja što im unučad odvodim u drugu zemlju jer u svojoj nisu imali budućnosti.
Njihove suze nikada im neću oprostiti!
Zbogom ostaj Republiko do nekih boljih, ljepših i sretnijih vremena."
Komentari 2
-
Srbin 22.01.2020. 17:04
Srecno braco i sestre! Ne dajte se i ne kajte se, ucinili ste najbolje sto ste mogli pre svega za decu, a naravno i za sebe! -
Anonimno 21.01.2020. 12:07
Ne žalite, jer činite bolje za djecu.
Da je Tesla ostao ovdje, završio bi u nekoj vukojebini, posmatran kao čudak i ludak. Ili kao topovsko meso u nekom od redovnih balkanskih belaja.
