Javnost u Republici Srpskoj više od tri decenije ogorčena je na sporost pravosuđa u BiH i neefikasno procesuiranje zločina u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. i 3. maja 1992. godine nad pripadnicima Jugoslovenske narodne armije /JNA/, nedužnim mladićima, za čiju smrt još niko nije odgovorao.

Ukupno 33 godine od ovog zločina biće obilježeno u subotu, 3. maja, prvo u Istočnom Sarajevu gdje će u 10.00 časova u Hramu Svetog velikomučenika Georgija u Miljevićima biti služen parastos za stradale pripadnike JNA. Potom je predviđen odlazak autobusima u Sarajevo u bivšu Dobrovoljačku ulicu gdje će u 11.00 časova mirnom šetnjom, polaganjem cvijeća i prisluživanjem svijeća biti odat pomen stradalim pripadnicima JNA.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, 2. i 3. maja 1992. poginulo je i ubijeno najmanje 28 pripadnika JNA.

U izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova /MUP/ Republike Srpske, sudskim spisima i prema Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina, ovaj događaj, kao i ubistva 2. maja, vode se pod zajedničkim nazivom slučaj "Dobrovoljačka", te se i broj od 42 poginula pripadnika JNA odnosi na sva ta dešavanja, a ne samo na poginule u Dobrovoljačkoj ulici.

Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se mirno povlačila iz Sarajeva prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje takozvane RBiH.

Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta.

PRAVOSUĐE BiH GODINAMA NIJEMO NA ZLOČIN

U Sudu BiH 27. oktobra 2022. godine počelo je dva puta odgađano suđenje članu ratnog Predsjedništva BiH Ejupu Ganiću i još devetorici nekadašnjih visokih bošnjačkih vojnih i policijskih funkcionera optuženih za zločine počinjene nad pripadnicima JNA 3. maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, a ovaj sudski proces još nije dobio epilog.

Optuženim je stavljeno na teret da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu, u okviru svojih funkcija i ovlaštenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa podređenima, planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA, koja je bila pod pratnjom mirovnih snaga UN.

Optužnica ih tereti i da nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili da kazne izvršioce ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, da nisu spriječili ni kaznili izvršioce, te pomagali počiniocima nakon izvršenog zločina.

ZLOČIN OČIGLEDAN, EPILOGA NEMA

Politički predstavnici institucija Republike Srpske već godinama naglašavaju da su glavni krivci za tragične događaje u Dobrovoljačkoj ulici članovi političkog vrha tadašnje takozvane RBiH, ali i paravojne muslimanske jedinice u Sarajevu, poput "Zelenih beretki", "Patriotske lige" i drugih kriminalnih formacija.

Pri tome, opšti je stav iz Republike Srpske, da neustavno Tužilaštvo BiH, koje je pod snažnim pritiskom i uticajem međunarodne zajednice i bošnjačke političke elite, takođe snosi veliku odgovornost što je predmet "Dobrovoljačka ulica" bez konačnog sudskog epiloga.

Nekadašnji međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Džud Romano, početkom 2012. godine, donio je odluku o obustavi istrage protiv 14 lica, smatrajući da nisu učinili krivična djela koja su im stavljena na teret.

Advokat Milan Romanić, u ime oštećenih porodica Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović, još 2012. godine podnosio je prigovore kancelariji glavnog tužioca Tužilaštva BiH povodom obavještenja od 23. januara te godine da se istraga u predmetu "Dobrovoljačka" obustavlja.

Javnost u Republici Srpskoj sve ove godine ogorčena je na sporost i neefikasno procesuiranje zločina u Dobrovoljačkoj ulici, iako su u istragama najčešće pominjana imena bila Jovan Divjak, Ejup Ganić, Jusuf Pušina, Hasan Efendić, Zaim Backović Zagi, Dragan Vikić, Jovica Berović, Emin Švrakić, Damir Dolan, Jusuf Kecman, Ibrahim Hodžić, Dževad Topić Topa, Fikret Muslimović, Rešad Jusupović, kao i neizostavni Ismet Bajramović Ćelo.

MUP SRPSKE TUŽILAŠTVU DOSTAVIO 117 DOKUMENATA, SA 470 STRANICA, FONO I VIDEO ZAPISE

U svim dosadašnjim izvještajima neustavnom Tužilaštvu BiH, MUP Republike Srpske je navodio da napadi 2. i 3. maja 1992. godine na objekte i pripadnike JNA, a posebno u Dobrovoljačkoj ulici, predstavljaju krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ranjenih i bolesnih, ratnih zarobljenika, protivpravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, kao i povrede zakona i običaja rata.

Navode i da je taj zločin potom prerastao u bezočni, nehumani i planirani atak muslimanskih paravojnih jedinica na članove porodica vojnika, oficira i građanskih lica u JNA.

Prema saznanjima i dokazima kojima raspolaže MUP Srpske, nakon stravičnog zločina počinjenog nad pripadnicima JNA u Sarajevu, pripadnici "Zelenih beretki", "Patriotske lige", "Bisera" i drugih ozloglašenih paravojnih muslimanskih jedinica, otpočeli su progon njihovih porodica, tako što su im djecu i supruge nasilno otimali iz sarajavskih stanova, da bi ih potom ucjenjivali i razmjenjivali s ciljem stvaranja atmosfere straha i panike među Srbima početkom rata u Sarajevu.

Obimne istražne radnje MUP-a Srpske rezultirale su izvještajem od 45 stranica, a u 122 priloga, uz izvještaj Tužilaštvu, dostavljeno je 117 dokumenata sa oko 470 stranica, tri fono zapisa – audio-kasete, dva kompakt diska sa presretnutim razgovorima i dva video-zapisa.

Sve navedeno dokazuje postojanje pomenutih krivičnih djela i neposredno učešće osumnjičenih lica, a posebno generala Jovana Divjaka u njihovom izvršavanju.

Nažalost, i pravosuđe BiH i sarajevska politička čaršija, ostali su nijemi ne samo na ove dokaze već i na tvrdnje srpske strane da je u Sarajevu tokom rata bilo 126 logora, kao i da je oko 3.200 civila srpske nacionalnosti stradalo u tom gradu.

TUŽNO PODSJEĆANjE NA DOGAĐAJE 2. I 3. MAJA 1992. GODINE

Dana 2. maja 1992. godine oko 11.30 časova, oko 200 pripadnika jedinica teritorijalne odbrane takozvane RBiH i "Zelenih beretki", među kojima su bili Sakib Puška, Jusuf Juka Prazina, Emin Švrakić i drugi, kao i jedinica kojima je komandovao sarajevski kriminalac Ismet Bajramović Ćelo, držali su u blokadi, a potom napali Dom JNA u Sarajevu, otvarajući vatru iz cjelokupnog raspoloživog naoružanja.

Tada je jedan od naoružanih pripadnika paravojnih muslimanskih jedinica, iz vatrenog oružja ranio u grudi i ruke načelnika Doma JNA potpukovnika Bogoja Božinovskog, a u istom napadu ubijen i portir Doma Dževad Bidžo.

Tom prilikom zarobljeno je 10 pripadnika JNA i građanskih lica na službi u JNA, i to potpukovnik Božinovski, vojnik Ducan, poslovođa restorana Dragoslav Mitrović, zatim građanska lica Selver Švraka, Đorđe Sokolović, Todor Sokolović, kuvar Mustafa Čaušević, konobarica Munira Buga, radnica Milka Šuša i domaćin Doma Petar Stanišić.

Komandant Druge armije JNA general Milutin Kukanjac uputio je pukovnika Šuputa sa 40 ljudi sa naredbom da odblokiraju opkoljene vojnike, međutim, oni upadaju u zasjedu i tom prilikom ubijeno je šest pripadnika vojske i uništen jedan transporter.

Ostali vojnici ostali su opkoljeni i, kasnije, zajedno sa osobljem Doma JNA zarobljeni.

Prema svjedočenjima nekih od žrtava zločina u Dobrovoljačkoj, 3. maja oko 8.00 časova odlučeno je da komandant Druge armije i vojne kolone JNA general Kukanjac napusti Komandu Druge armijske oblasti, međutim, vojska i oficiri to nisu dozvolili.

Oko 13.00 časova u razgovoru između kanadskog generala Luisa Mekenzija, prvog komandanta Unprofora u BiH i generala Kukanjca dogovorena je razmjena predsjednika takozvane RBiH Alije Izetbegovića, za izvlačenje vojske i oficira iz Komande na Bistriku ka Lukavici.

Razmjena je dogovorena u 15.00 časova.

Međutim, u Komandu dolazi lično Izetbegović sa kćerkom Sabinom i pratnjom u kojoj su, između ostalih, bili Zlatko Lagumdžija i Jusuf Pušina.

Prema ranijem iskazu jednog od učesnika kolone Marinka Milidraga, "uz lažni blagoslov i lažna obećanja Alije Izetbegovića da će konvoj biti bezbjedan", vojska je napustila kasarnu u 18.00 časova.

Na čelu kolone, koja je brojala oko 40 vozila sa oko 300 ljudi, bili su general Mekenzi, general Kukanjac i Jusuf Pušina.

Dolaskom kolone u Dobrovoljačku ulicu u blizini Miljacke otvorena je vatra na kolonu.

- Pucali su na nas sa svih strana. Sa krovova, prozora - rekao je Milidrag i dodao da je vatra otvorena iz streljačkog naoružanja, a korištene su i tromblonske mine.

Naveo je da je pucano i na obilježeno sanitetsko vozilo u kojem je poginuo primarijus doktor pukovnik Budimir Radulović.

- Ubijen je i pukovnik /Boško/ Mihajlović, oficir bezbednosti, koji je u penziju otišao dan ranije. Pripadnici `Zelenih beretki` i `Patriotske lige` izvlačili su oficire iz vozila i hladnokrvno ih ubijali - ispričao je Milidrag u jednom od svojih ranijih iskaza.

Obilježavanje 33 godine od ovog istorijskog događaja od republičkog značaja organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

Priredio: Ognjen Begović