- Izgubio sam dva brata za nepunih osam mjeseci. Jednog sam sahranio cijelog, a od drugog sam prepoznao samo komad džempera i traku od rudarske čizme - potresno je svjedočanstvo Krste Dolijanovića za Memorijalni centar Republike Srpske.

U Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubio je dvojicu braće – Vujadina i Miladina, koji su, iako su imali posao i život daleko od ratnih dejstava, ostavili sve i vratili se u rodne Bratince da brane svoju porodicu i zavičaj.

Krsto je odrastao u brojnoj seoskoj porodici. Živjeli su od poljoprivrede, držali stoku, obrađivali zemlju i, kako kaže, snalazili se kao i većina porodica u tom kraju. Braća su rano otišla na rad van rodnog mjesta. Miladin je radio u Sremu kao grupovođa na sistemu za navodnjavanje, dok je Vujadin radio u rudniku Zajača, a potom na Kosovu. Kada je počeo rat, obojica su se vratila kući.

- Došli su da brane svoju zemlju, svoju opštinu, svoje selo. Nisu mogli ostati daleko dok se ovdje ratovalo – rekao je.

Vujadin (Dušan) Dolijanović

Foto: memorijalni-centar.rs

Prvi je stradao Vujadin. Poginuo je 24. maja 1992. godine, u prvom napadu muslimanskih snaga na selo Bratinci, na mjestu koje mještani zovu Bašća Đorđina. Njegovo tijelo tokom noći pronašli su najmlađi brat Duško i Dragan Radović, koji su ga u ćebetu iznijeli iz sela. Zbog opasnosti od novih napada sahranjen je već sutradan, uz obezbjeđenje pripadnika Vojske Republike Srpske, na seoskom groblju. Godinu dana kasnije porodica je njegove posmrtne ostatke prenijela na bratunačko groblje.

Samo nešto više od sedam mjeseci kasnije, nova tragedija pogodila je porodicu Dolijanović.

Na Božić, 7. januara 1993. godine, snage iz Srebrenice izvele su napad na selo Marići. Miladin je bio na straži. Probudio je saborce i krenuo da se vrati na svoj položaj, krećući se od hrasta do hrasta kako bi izbjegao vatru. Nije uspio.

- Ubijen je kroz hrast - svjedoči Krsto.

Njegovo tijelo preneseno je u ambulantu u Kravici zajedno sa još nekoliko poginulih boraca. Nakon što su muslimanske snage ušle u Kravicu, tijela su, prema Krstinom svjedočenju, izvučena iz ambulante, vezana sajlama za struju i vučena konjima. Potom su spaljena.

Miladin (Dušan) Dolijanović

Foto: memorijalni-centar.rs

Kada su poslije izvjesnog vremena pronađeni ostaci, porodica gotovo da nije imala šta da sahrani.

- Od brata sam prepoznao samo jednu šaru na džemperu koja nije izgorjela i traku od rudarske čizme. Sahranio sam dvije kosti i jednu lobanju – navodi on.

Ni nakon gubitka braće Krsto nije napustio položaj. Rat je proveo kao borac Vojske Republike Srpske, dok su mu istovremeno na ratištu bila i trojica sinova. Sjeća se da najmlađeg nije vidio šest mjeseci.

- Kada je došao kući, majka ga nije prepoznala. Bio je mršav, neobrijan, iscrpljen od rata – rekao je on.

Danas Krsto živi u Bratuncu. Redovno odlazi na groblje, pali svijeće i čuva uspomenu na braću, uvjeren da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Kompletno svjedočanstvo Krste Dolianovića dostupno je na zvaničnoj stranici Memorijalnog centra Republike Srpske na OVDJE.