Protojerej stavrofor Momir Vasiljević, dobitnik Zlatne plakete opštine Sokolac za humanizam i nesebično požrtvovanje u spasavanju ljudi i dobara, smatra da je ovo veliko priznanje za njegovu službu Bogu i narodu sa kojim je najviše tugovao kada su sarajevski Srbi u egzodusu ponijeli i posmrtne ostatke poginulih boraca koji su sahranjivani na "Novom Zejtinliku".

- Ne treba se odricati pravoslavne vjere, svoje srpske svete tradicije i lijepog običaja, jer nas to krasi i po tome smo prepoznatljivi u cijelom svijetu - nagasio je protojerej stavrofor Vasiljević.

Prota Vasiljević je nakon ratnih prilika i povlačenja srpskog naroda sa odbranjenih srpskih prostora oko Sarajeva utočište sa porodicom pronašao na Sokocu gd‌je je ostao 10 godina, a potom je službu nastavio na Palama.

Protojerej stavrofor Vasiljević u razgovoru za Srnu ispričao da je to bilo poratno vrijeme u kojem je moralo dosta da se radi i obnavlja jer je mnogo Srba odselilo iz Srpskog Sarajeva, samo u zadnjem egzodusu izašlo je 120.000 sarajevskih Srba, a veliki broj sa prostora Mitropolije dabrobosanke izbjeglo je diljem svijeta.

Prota Vasiljević je rekao da mu je u posebnom sjećanju ostalo vrijeme kada su izbjegli Srbi iz okoline Sarajeva sa sobom ponijeli i posmrtne ostake svojih najbližih, poginulih srpskih boraca.

- Osjećao sam posebnu tugu pri svakom susretu na Vojničkom gorblju na Sokocu jer sam u toku rata sahranio 925 pravoslavnih Srba, poginulih srpskih vojnika civilnih žrtava i umrlih prirodnom smrću, a ovd‌je sam samostalno opojao oko 300 iznesenih srpskih vojnika iz Ilidže, Hadžića, Ilijaša, Rajilovca, Reljeva i okoline - naveo je protojerej stavrofor Vasiljević.

Prota je ispričao da je u toj velikoj tuzi jedina svijetla tačka to što poginuli srpski borci počivaju na jednom mjestu, na "Novom Zejtinliku", poručujući da je važno sjećati ih se i ne zaboraviti jer su utemeljili svoje živote u Republiku Srpsku.

Prema riječima prote Vasiljevića, trebalo je mnogo snage i hrabrosti da se u Republici Srpskoj obnavljaju porušene crkve i manastiri, crkveni konaci i parohijski domovi, ali se uspjevalo.

Ono što ga posebno raduje, kaže prota Vasiljević, jeste to što su tada crkva i vjerni narod uspjeli na području opštine Sokolac da sagrade nekoliko novih hramova, iako je bilo protivljena ljudi koji su tvrdili da treba da se grade fabrike.

Sveštenik je podsjetio da je današnja situacija slična vremenu u kojem je Sveti prorok Ilija imao nezahvalnu dužnost da objedinjuje razjedinjeno carstvo, te poručio svima, pogotovo strankama u Republici Srpskoj, da je potrebno pozitivno rivalstvo, koje bi trebalo svima biti svetinja.

Otac Momo, kako su ga svi na Sokocu zvali, kaže da je u svemu što je radio imao saputnicu - suprugu Miru sa kojom ima četiri sina, od kojih su trojica u sveštenim činovima, jedan od njih je stalno u crkvama i manastirima.

- Daj Bože da ove svečanosti na Sokocu i dalje budu veličanstvene, da se slavi Bog i Sveti prorok Ilija, te da junačka i proslavljena gora Romanija čuva i sačuva svoje sinove i svoje kćeri u vjekove vjekova! - nagalasio je prota Vasiljević.