Ulaskom na područje Travnika nailazite samo na lijepe krajolike i sela. U većini njih do posljednjeg rata živjeli su i Srbi, u desetinama njih bili su jedino ili većinsko stanovništvo.

Danas tamo nema gotovo nijednog Srbina. O njihovom postojanju svjedoče samo još pokoji ostaci zapaljenih kuća, koje vlasnici još nisu uspjeli ili iz inata nisu htjeli da prodaju. Slika srušenih sela i crkava, posječenih voćnjaka i preoranih međa dominira gotovo i trideset godina nakon rata.

Nenad Jokanović je mještanin zaseoka Tuk u FBiH, udaljenog oko 150 metara od entitetske granice, koji jedini sa majkom živi u tom mjestu. On se, kako priča za “Glas Srpske”, i dalje vodi kao stanovnik Republike Srpske, odakle čak dobija struju.

- S obzirom na to da sam borac Republike Srpske, gdje ostvarujem sva prava, nisam želio da prebacujem dokumentaciju i na taj način prelazim u FBiH, iako tu živim. Selo Korićani prije rata bilo je jedinstveno. Dejtonskim sporazumom podijeljeno je u dva entiteta. Gornji Korićani, gdje je Tuk, pripali su FBiH, dok su Donji Korićani na teritoriji Republike Srpske, gdje u jednom zaseoku žive i Hrvati - kazao je Jokanović.

Dodaje da od lokalne i kantonalne vlasti nemaju mnogo vajde te da sve što su do sada uradili u ovom mjestu uspjeli su to zajedničkim snagama.

- Vodu održavamo sami, jer još od prije rata imamo svoj bazen. Put smo nasuli tako što smo u selu međusobno skupili novac. Iako smo u FBiH nama, primjera radi, put od snijega čiste firme iz Srpske, dok Hrvati iz istog sela imaju veliku podršku lokalne vlasti - rekao je Jokanović, koji je kuću nakon rata sanirao bez ičije pomoći, dok nikakvu donaciju nisu dobile ni druge komšije, iako su tražile.

Nakon rata u Tuk se vratilo nekoliko srpskih porodica, koje su zbog loših uslova za život ponovo napustile svoje ognjište.

Povratak u rodni Goleš, jedno od većih sela na području opštine Travnik, nije bilo opcija za višečlanu porodicu Janković. Razlozi takve odluke su brojni. Minirane šume i livade, zapaljene i devastirane kuće, nesiguran izvor prihoda, ali i činjenica da se na takav korak nije odlučio niko od njihovih prijeratnih komšija srpske nacionalnosti.

Jedan od članova pomenute porodice Marko Janković iz Goleša odselio je još davne 1985. godine. Porodično gnijezdo svio je petnaestak kilometara bliže Travniku, u mjestu Turbe gdje je sa suprugom sagradio kuću. U novi dom uselio se u novembru 1991. godine, a već u junu 1992. sa obližnjeg brda gledao je kako nestaje u plamenu. Nekoliko godina nakon okončanja sukoba strani donatori su mu obnovili kuću, ali za njega i njegovu porodicu ona nikada nije postala dom.

- Djeca su bila mala, u osnovnoj školi, kada je kuća obnovljena i povratak u to vrijeme nije bio opcija. Kako su godine prolazile razlozi da se ne vraćam su bili sve brojniji te sam 2006. godine prelomio i prodao kuću. Zajedno sa braćom posjedujem veliko imanje u Golešu, oni u selu imaju i kuće, ali su potpuno devastirane. Obrasle su u korov - priča Marko.

Unazad nekoliko godina Goleš posjećuje svakog ljeta, na Spasovdan, pravoslavni praznik kada se prije rata održavao narodni zbor.

- Okupimo se na pravoslavnom groblju, zapalimo svijeće, a bude tu i sveštenik koji očita molitvu. Prošle godine zahvaljujući donaciji nas Srba iz Goleša sagrađena je mala kapela, na mjestu stare crkve, u kojoj je ljetos prvi put nakon rata održana molitva. Planiram ići dok sam živ, a sa mnom i moja djeca jer ne želim da zaborave odakle su im korijeni. Tamo nema egzistencijalnih uslova za naš povratak, o tome niko u mojoj široj porodici više i ne razmišlja. Svi su već uveliko podigli nove domove, uglavnom u Srpskoj i Srbiji - ispričao je Janković za “Glas”.

Još jednom pozivajući Srbe, koji imaju zemlju u Srednjobosanskom i u ostalim kantonima, da pošalju molbu za pomoć ili da se jave na telefone kako bi dobili besplatnu pravnu pomoć i zaštitili svoju imovinu, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović kazao je da na području opštine Travnik, gdje je prije rata bilo blizu 8.000 stanovnika srpske nacionalnosti, danas nema ni 300.

- Ne možemo očekivati da se ljudi vraćaju u taj kraj FBiH kada nemaju osnovne uslove za život, a ključna je elektromreža koja u srpskim selima nikad nije obnovljena. Mnogo ljudi, koji su se vratili odmah nakon rata, je preminulo čekajući struju - kazao je Radanović, dodajući da su travnička srpska sela mahom okrenuta prema Vlašiću.

Od rata je, nastavlja on, prošlo 29 godina, a niko od sadašnjih vlasnika srpske zemlje ne sprovodi ostavinske postupke, kako bi je prodao ili, na kraju krajeva, zabranio korišćenje za ispašu stoke u vlasništvu Bošnjaka.

- Oni tu srpsku zemlju godinama koriste bez pitanja i proizvode, primjera radi, vlašićki sir, jer malo ko od Srba rješava imovinsko-pravne odnose, zato što ih svi neprijateljski gledaju u tamošnjoj opštini, sudu, katastru i drugim institucijama. Geometar uopšte neće da izađe na teren na njihov zahtjev - kazao je Radanović.

Dodao je da ukoliko Srbi na neki način zaštite svoju zemlju u FBiH, u roku od dva do tri mjeseca pojaviće se neko da je kupi ili plati njeno korišćenje.

-  Problem jeste to što se koriste hektari srpske zemlje, a da Srbe niko i ne pita za to - poručio je Radanović.

Udruženje

Iz Udruženja građana “Korićani - Vlašić” kažu da su uvijek tu da pomognu svojim sunarodnicima koji žive u FBiH.

- Udruženje je dijelom učestvovalo u probijanju puta i kroz selo na području FBiH. Iz opštine Travnik niko nikad nije došao u srpska sela, koja su pod njihovom ingerencijom - kazali su u ovom udruženju, dodajući da su se lokalnoj vlasti obratili sa zahtjevom u vidu saradnje, odnosno za potrebe udruženja tražili su na korišćenje mjesni društveni objekat, koji bi sami sanirali.

Međutim, lokalna vlast im, kaže, još iz nekog razloga nije izašla u susret.

- Želja članova udruženja, a ima ih oko 600, je da se okupe oko jedne ideje koja bi, prije svega, bila briga o selu, društvenoj i privatnoj imovini. Osim toga, nastojimo svim silama da zaštitimo svoje običaje, kulturu i identitet tih ljudi - rekli su u ovom udruženju.