Kada se pomenu Vlasenica i igra pod obručima, čak i oni nevični sportu, pomisle samo na jedno ime – Radika.
Iako već odavno u penziji, Radovan Perendić, koji je generacijama osnovaca prenosio znanje, ali i ljubav prema istoriji i geografiji, za sve Vlaseničane je i dalje poštovano, blisko i voljeno – nastavnik Radika. Iako već više od pola vijeka vlaseničkoj djeci prenosi tajne jednog od najpopularnijih timskih sportova, on ostaje onaj ko ih uči, okuplja i voli, njihov, ne trener, nego nastavnik Radika.
Foto: KK Vlasenica
Malo je poznato da je Radovan Perendić bio i odličan fudbaler, ali od davne 1970. godine, kada je postao prvi trener KK „Boksit“, preuzevši na sebe rad sa obje ekipe, i muškom i ženskom, njegov život je neraskidivo vezan za košarku.
Kroz svoj rad u učionici, Radovan Perendić je znao da motiviše i usmjeri djecu da se bave sportom, da prepozna talente i pomogne njihov razvoj, ali i da one manje talentovane zarazi ljubavlju prema igri pod obručima. Ono što je posebno zanimljivo i što su generacije znale je da kod Radike ne možeš biti samo dobar košarkaš, nego da uz to, u paketu, budeš i primjeran, vaspitan i dobar đak. Zato nije čudo što su godinama, na sportskim terenima, njegovi puleni i pulenke, bili zapaženi koliko po košarkaškoj vještini i uspjesima, toliko i po izuzetnom ponašanju i disciplini.
Foto: KK Vlasenica
Radikinom trenerskom vještinom stvarana su imena koja su godinama bila stubovi igre klubova širom Republike Srpske, BiH, Srbije. Dresovi sa potpisima brojnih reprezentativaca poniklih u njegovoj trenerskoj sali, blago su kakvim se može pohvaliti mali broj trenera čak i iz svjetski poznatih klubova. Ono što je vrednije od svega su ljubav i poštovanje koje svi ti sportisti imaju prema svom treneru jer nijedan dolazak u Vlasenicu ne prođe bez posjete sali u kojoj su prvi put u ruke uzeli košarkašku loptu i čovjeku koji im je otkrio magiju ovog sporta.
Foto: KK Vlasenica
Ovih dana Radovan Radika Perendić obilježava 55 godina trenerskog rada. Iako je najbrojniji vlasenički sportski kolektiv ostao bez podrške i pomoći, on ne odustaje. Nastavlja da, svojim predanim radom, stvara nove reprezentativce, mladiće i djevojke koji će u intervjuima s ponosom pominjati svog trenera i zbog kojih će Vlasenica i dalje biti grad košarke.
