Godinama nakon Drugog svjetskog rata, kada se zapale vatre i iz kazana poteče vruća romanijska rakija, preživjeli četnici glasinačkog kraja bi u noći tiho šaputali priče o Radivoju Kosoriću, slavnom junaku romanijskog kraja.

Radivoje Kosorić je rođen na opštini Han Pijesak, u Kraljevom Polju. Osnovnu školu je završio u Han Pijesku, a gimnaziju u Sarajevu, gdje je upisao i pravni fakultet.

Kada bi za vikend Radivoje dolazio kući, tu bi se odmah uveče sakupljali ugledni ljudi, kao što je bio Pero Kraljević, Milorad Šupić, Jovan Vuković i drugi. Radivoje bi pričao sa njima i objašnjavao im situaciju u svijetu.

Kada je počeo rat Radivoje je sa kumom Aćimom Babićem sakupio mlade i hrabre momke prema Milićima da presjeku put ustašama koji su išli od Zvornika. Prije nego što su stigli do Milića, morali su da vode borbu sa lokalnim ustašama u Vlasenici. Pošto su vlaseničke ustaše bile slaba i nejaka formacija, njih su brzo razbili i produžili u Miliće. Tamo su presreli Zvorničke ustaše i sa njima su vodili očajničku borbu, jer su oni bili brojniji i izuzetno dobro naoružani, a u svom naoružanju su čak imali i nekoliko topova.

Zahvaljujući izuzetnoj strategiji i umijeću Radivoja Kosorića i Aćima Babića, uspjeli su da razbiju ustašku formaciju koju su natjerali na povlačenje tj. na bijeg. Ustaše čak nisu imali vremena ni da pokupe naoružanje, već su bježali glavom bez obzira da spasu žive glave.

Ovo je bila Radivojeva prva borba. Kada se vratio u Han Pijesak sakupio je svoje borce i zapitao ih hoće li da idu sa njim na Rogaticu. Jedan veći dio boraca je odlučio da ostane tu, blizu svojih porodica u namjeri da štite svoja ognjišta od dušmana.

Radivoje je to prihvatio i sa manjom grupom boraca se uputio za Rogaticu. U Sokolovićima mu se priključila veća grupa, borac Arbinja Pualaća, a i dosta vrijednih momaka koji nisu znali za strah ili da se nešto ne može uraditi.

Kada su prolazili kroz sela ili ograđene pašnjake, nisu išli na kapije već su ograde preskakali kao srndaći.

Radivoju se do Rogatice priključilo preko 2000 boraca. Eto, tako je formirana Druga rogatička brigada.

Teritorija na kojoj je Radivoje Kosorić proveo najviše vremena prostirala se od Rogatice pa do Kalinovika, a po potrebi i dalje.

Nakon Drugog svjetskog rata, UDBA je digla veliku hajku sa ciljem da pobije sve vođe Ravnogorskog pokreta u rogatičkom kraju i na taj način satre njihovu opoziciju. Za razliku od velikog broja četnika, koji su se krili po pećinama i bježali preko granice, Radivoje Kosorić se drsko kretao po selima, a povremeno je čak i u Rogaticu silazio. 

Jednom prilikom, Radivoje preko svog doušnika pusti glas da će na taj i taj dan "sa točkom" da siđe do Rogatice. Kako su Udbaši dobro znali da će Radivoje ono što je rekao i uraditi, na ulazima u Rogaticu postaviše mitraljeska gnijezda kao i desetinu naoružanih osoba u civilu koji dobiše naređenje da legitimišu svaku osobu koja sa biciklom pokuša da uđe u grad.

Sve ovo se desilo na jedan od onih pazarnih dana u Rogatici, tako da je bilo nemoguće zaustaviti baš svakog civila. Rijeka seljaka slila se taj dan na pijacu. Mnogi od njih su tjerali stoku na prodaju, te nosili kotarice sa jajima, sirom i ostalim poljoprivrednim proizvodima.

Tog jutra glavnom ulicom u grad uđe i jedan čovjek sa ovčijim gunjem i šubarom na glavi. Na ramenu je nosio drveni točak, skinut sa nekih zaprežnih kola. Udbaši ga ne zaustaviše.

Kada je nad Rogaticom počeo da pada mrak, udbaši se povukoše sa položaja, očigledno nezadovoljni zbog neuspješno obavljenog zadatka.

Sljedećeg jutra, na ulaznim vratima njihovih "odaja" osvanula je ceduljica na kojoj je krupnim ćiriličnim slovima bila ispisana sljedeća poruka: 

"Vidjeste li onog čovjeka sa gunjem i šubarom koji glavnom ulicom uđe u Rogaticu noseć točak na ramenu? E, to sam bio ja, Radivoje Kosorić! " 

Ubistvo Radivoja Kosorića

Udbaši su svim silama pokušavali da uhvate Radivoja Kosorića, sa zebnjom oko srca su očekivali taj trenutak. Kako Radivoje Kosorić biješe jako omiljen u narodu rogatičkog kraja, pribojavala se tadašnja vlast da se narod ne digne na oružje u namjeri da oslobodi svog voljenog komandanta. Zbog toga odlučiše da Radivoja Kosorića ubiju!

Nekako baš u to vrijeme, preko jednog od svojih doušnika, udbaši saznadoše da Radivoje Kosorić pokušava da nabavi radio. Naravno, u tim poslijeratnim godinama radio se nije mogao kupiti u prodavnici, nego samo od posrednika. Udbaši odlučiše da mu pošalju jedan, ali sa paklenom mašinom u njemu - eksplozivom koji se aktivira na struju.

Radivoje Kosorić je tražio radio da sluša "Radio London", a kada ga je upalio, bomba je eksplodirala. Sa Radivojem Kosorićem poginula je cijela njegova grupa, sa izuzetkom njegovoga brata Mirka, koji je bio teško ranjen.

Radivoje Kosorić je ušao u istoriju, ne samo zbog svog čojstva i junaštva, već i po tome što je ubijen na jedan jako neobičan, čak se može reći na jedan jako "moderan" način.