Gusle su vijekovima sinonim srpske tradicije, ali posljednjih nekoliko godina vlada bojazan da ovaj starinski muzički dragulj ne privlači mlađu populaciju.

Radoš Pljevaljčić iz Istočnog Starog Grada dokaz je da ipak postoje čuvari srpske istorije i tradicije.

Naime, ovaj šesnaestogodišnjak se već četiri godine bavi izradom gusala, a kako za portal „Katera“ ističe, sve je počelo kada se rodila želja da nauči guslati.

- U petom razredu sam imao želju da naučim guslati, ali gusle koje sam imao tada bile su stare i u lošem stanju. Imao sam osjećaj da ja mogu da uradim i bolje od tih tadašnjih. Malo po malo, počeo sam izradu i za neko vrijeme sam ih završio. U tom procesu, izrada gusala mi se jako dopala i tada sam se odlučio da neću prekidati taj stari srpski zanat – govori za naš portal ovaj talentovani dječak.

Kako objašnjava, za izradu gusala, pa i samo guslanje, potrebna je ogromna ljubav, upornost i odricanje.

- Proces traje od pet do 20 dana, zavisno od toga koliko je rad na guslama zahtjevan. To, samim tim i diktira cijenu, koja se kreće od 350 do 2.000 KM. Sve radim samostalno i baziram se na svaki dio izrade. Moram napomenuti da je moj učitelj izrade gusala nadaleko poznati Rajko Pelemiš iz Pala i da njega nije bilo, vjerovatno gusle koje sada radim ne bi bile ni upola dobre kao što su sad – navodi Radoš.

Foto: Ustupljene fotografije

Radoš ide u deveti razred Osnovne škole „Mokro“, a za razliku od većine svojih vršnjaka, on slobodno vrijeme ne provodi igrajući igrice, nego, kako kaže, sa guslama.

- Ovaj prelijepi hobi iziskuje dosta rada i odricanja. Škola i obaveze oko obrazovanja moraju biti na prvom mjestu, dok sve svoje slobodno vrijeme potrošim na gusle. Član sam Guslarskog udrženja i škole gusala „Sveti Petar Dabrobosanski“ iz Pala, koje je izuzetno aktivno i broji dosta guslara, a rado primamo i nove članove i polaznike – rekao je on.

Radoš planira da, nakon završetka četverogodišnje srednje škole, studira istoriju, a za kraj našeg razgovora, poslao je i poruku svojim vršnjacima.

- Gusle su, pored tradicije, i duhovna hrana i smisao srpskog bitisanja. Svačija se istorija piše, srpska pjeva i ničija više! Prema tome, gusle se ne smiju zaboraviti i ta tradicija se mora sačuvati od zaborava – zaključio je naš sagovornik.