Prema evropskim parametrima BiH je tokom prošle godine važila za relativno jeftinu zemlju. Međutim, za većinu njenih građana ta ocjena ostala je puka iluzija.
Dok statistika bilježi niske troškove života, prosječna plata je pokrivala tek oko polovine osnovnih potreba, a veliki broj domaćinstava živio je na samoj ivici finansijske provalije.
Najnovije evropske analize BiH svrstavaju među najjeftinije zemlje istočne Evrope, ali takav zaključak više govori o statističkoj metodologiji nego o realnom životu građana. Nominalno "jeftin" život za mnoge u praksi znači da osnovne potrebe koštaju više nego što mogu da zarade.
Pravu, mnogo realniju sliku daje sindikalna potrošačka korpa. Prema proračunima sindikata, mjesečna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu tokom prošle godine kretala se između 3.180 i 3.430 maraka, u zavisnosti od mjeseca. Taj iznos obuhvata troškove hrane, stanovanja, komunalnih usluga, prevoza, obrazovanja i drugih osnovnih životnih potreba.
Ključni problem nastaje kada se ovi iznosi uporede sa primanjima. Prosječna mjesečna plata u BiH iznosila je oko 1.450 KM, što znači da je mogla pokriti tek polovinu potrošačke korpe. U praksi, za pokrivanje osnovnih troškova najčešće su bile potrebne dvije, a često i tri plate u jednom domaćinstvu. Porodice sa jednim zaposlenim članom nerijetko su bile primorane na zaduživanje ili oslanjanje na pomoć šire porodice.
U tom kontekstu, tvrdnja da je BiH jeftina zemlja gubi svaki stvarni smisao.
Dodatni problem predstavlja i nesrazmjeran odnos rasta plata i cijena osnovnih životnih namirnica. Iako zvanična statistika bilježi kontinuiran rast prosječnih primanja, on se nije pretočio u bolji životni standard. Cijene hrane i komunalnih usluga rasle su znatno brže od ličnih dohodaka.
Građanima nije išlo u prilog ni to što pad cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, a samim tim i niže cijene goriva na domaćim benzinskim pumpama, nije doveo do pojeftinjenja ostalih roba i usluga. Tokom 2024. benzin i dizel su u prosjeku koštali između 2,55 i 2,80 maraka po litru, dok su u 2025. cijene uglavnom bile u rasponu od 2,35 do 2,45 KM, da bi krajem godine pale i na 2,25 maraka.
Ipak, troškovi transporta, koji se često koriste kao glavni argument za poskupljenja, tokom 2025. nisu se smanjivali. Cijene hrane, usluga i industrijskih proizvoda ostale su iste ili su nastavile da rastu. To ukazuje da poskupljenja u BiH često idu jednosmjerno, bez stvarnih ekonomskih opravdanja, iza čega se, kako upozoravaju stručnjaci, najčešće krije pohlepa trgovaca.
Na novi talas rasta cijena vjerovatno će uticati i odluka Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske, koja je nedavno usvojila nove cijene mrežarine za period od 2026. do 2028. godine. Domaćinstva će od 1. februara plaćati struju skuplju za oko 10 odsto, a privredni subjekti za oko šest odsto.
Iako ovi procenti na prvi pogled djeluju umjereno, efekat na kućne budžete biće osjetan. Domaćinstvo koje sada izdvaja 100 maraka mjesečno za struju nakon poskupljenja će plaćati oko 110 maraka, što na godišnjem nivou znači dodatnih 120 maraka, a kod većih potrošača i do 240. Poskupljenje struje za privredu gotovo sigurno će se preliti i na krajnje potrošače kroz rast cijena robe i usluga.
Čak i u optimističnom scenariju, koji podrazumijeva rast plata tokom ove godine od pet do sedam odsto, prosječna neto primanja mogla bi dostići oko 1.600 maraka. Ipak, realni rast troškova života i očekivano povećanje vrijednosti potrošačke korpe najvjerovatnije će i dalje nadmašivati rast ličnih primanja.
Ekonomski analitičar Igor Gavran ističe da bi do stvarnog poboljšanja životnog standarda moglo doći tek uz pad cijena, a ne samo uz usporavanje njihovog rasta. Kako naglašava, jedan od ključnih problema jeste to što u BiH gotovo da ne postoje mjere za kontrolu cijena, sprečavanje ekstra profita i neopravdanih poskupljenja.
- Zbog toga očekujem da će rast cijena biti nastavljen. Oni koji ih povećavaju bez ikakvog osnova, isključivo radi većeg profita, mogu to i dalje činiti jer ih vlast u tome neće spriječiti. Jedino što se najavljuje jesu aplikacije za praćenje kretanja cijena, što praktično ne znači ništa za one koji nemaju dovoljna primanja. S druge strane, cijene koje su pod direktnom kontrolom vlasti najavljuju se za novo povećanje. Građani, nažalost, nemaju mnogo razloga za optimizam - kaže Gavran.
Sličnog mišljenja je i izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača "Don" iz Prijedora Murisa Marić. Ona ističe da odnos rasta cijena i plata najbolje pokazuje duboke sistemske probleme koji se ne mogu prikriti statističkim brojkama. Prema njenim riječima, poskupljenja osnovnih životnih namirnica postala su gotovo svakodnevna pojava, jer nadležne institucije ne preduzimaju ništa suštinsko – nema sistemskih i planskih mjera, već samo sporadičnih i populističkih poteza, čiji je jedini cilj da se javnosti pokaže kako se navodno nešto radi.
Davljenje u gasu
Građani FBiH mogli bi se u narednom periodu suočiti sa još jednim snažnim udarom na kućne budžete. Prelazak sa ruskog na američki tečni prirodni gas (LNG) donio bi dramatičan rast troškova za domaćinstva i privredu. LNG je od 30 do 50 odsto skuplji od ruskog gasa, što bi račune za grijanje moglo povećati za 40 do 70 odsto, odnosno za 400 do 700 maraka godišnje po domaćinstvu. U industrijskom sektoru očekuje se rast troškova od 10 do 20 odsto, dok bi ukupan godišnji trošak uvoza gasa mogao porasti za 150 do 250 miliona maraka.
