Brojna istraživanja su pokazala da je za dijete puno gore ukoliko roditelji ostaju u lošem braku punom nezadovoljstva i svađa, nego kvalitetan razvod.
Kada razvodu roditelja prethode nezadovoljavajući partnerski odnosi, nerijetko bivši partneri nastavljaju lošu komunikaciju i tokom ili nakon razvoda.
Često se događa da bivši partneri teško razdvajaju partnersku od roditeljske uloge. Doživljavajući bivšeg partnera kao lošeg partnera uglavnom ga doživljavaju i kao lošeg roditelja. Ono što se tada može dogoditi jeste da usljed teških ili nikakvih dogovora oko zajedničkog djeteta/djece svoje negativne emocije roditelji prenose na djecu, te opstruiraju odnos djeteta sa drugim roditeljem. Dijete uvijek voli oba roditelja (ma kakvi god bili) i želi odnos sa njima. No, ako šaljemo (ne)verbalne poruke da nam nije drago kada dijete odlazi drugom roditelju, pa čak i ako toga nismo svjesni, dijete je svjesno. I tada želi "udovoljiti" roditelju, učiniti ga sretnim, pa o tom roditelju govori sve što misli da bi ovaj drugi htio.
Dijete koje odbacuje jednog roditelja bez racionalnog razloga, kasnije kada shvati šta je učinilo, u pravilu postaje vrlo nesrećno. Ta djeca često kao adolescenti i odrasle osobe imaju problematične veze sa drugim ljudima kao i problematične partnerske odnose.
U svakom slučaju, takvo ponašanje djeteta nije dobro podržavati, ako za njega ne postoje racionalni razlozi (npr. zlostavljanje).
Ono što preporučujem, a što je jedini interes djeteta, jeste da po razvodu braka roditelja ono ima pravo viđati oba roditelja kada god želi i da ima jednaka prava na oba roditelja.
Naime, neovisno o presudi o razvodu u kojoj će pisati i opseg druženja i susreta sa roditeljem sa kojim ne živi, dijete bi uvijek trebalo da zna da su oba roditelja tu za njega (iako ne žive zajedno).
Isto pravilo trebalo bi da bude kod oba roditelja, a roditelji bi i dalje trebali da se dogovaraju i komuniciraju u vezi dijeteta, kako u jednom periodu života ono ne bi krenulo sa emocionalnim ucjenama. (npr. mama je bolja jer mi dopušta to i to, a zapravo nije tako, već dijete manipuliše, što se ne može dogoditi ukoliko roditelji razgovaraju i znaju kako stvari stoje kod onog drugog).
Ako roditelji funkcionišu na način da su i dalje partneri u roditeljstvu, da se o svemu zajednički dogovaraju po pitanju djeteta, da nema međusobne netrpeljivosti, svađa i nesuglasica, tada će vrlo vjerovatno i dijete dobro funkcionisati sa njihovim odlukama.
Iako nije lako odvojiti partnerski od roditeljskog odnosa, iako nas bivši partner može prilično "živcirati" i ne moramo se sa njim slagati oko bitnih stvari, prije svake odluke, postupaka i izgovorene riječi treba imati na umu šta je najbolji interes djeteta. Djeteta koje voli, želi i treba oba roditelja sa svim njihovim vrlinama i manama.
Marijana Ćurić, psiholog i TA praktičar
