Oj Boriko, ne bih te voljela da se nisam u tebi rodila. Ove stihove davno sročene pjesme nepoznatog autora za svoju dušu često zapjevaju žene iz Udruženja “Borike”, dok provode neku od aktivnosti iz svog programa rada na unapređenju položaja žena na selu.

Žene iz ove najveće rogatičke mjesne zajednice udružile su se 2017. godine, kada je njih dvadesetak, izabralo “kolovođu”. Izbor je pao na tada najmlađu među njima Ivanu Planojević koja je postala predsjednica ovog udruženja sa nepune 24 godine. Iako veoma mlada Ivana je već tada imala dva sina Milana i Andriju, i kćerku Jelenu, ali i podosta bračnog “staža” sa svojim izabranikom Miloradom, za koga se iz srednjoškolskih klupa udala sa 15 godina. Mlada majka bilježila je uspjeh na mnogim poljima, ali je i pored brojnih obaveza uspjela da završi srednju ekonomsku školu.

Brzo se snašla i u novoj ulozi, te preuzela put afirmacije udruženja, pa je zajedno sa ostalim ženama,  vratila sjaj Borikama.

- O Borikama se i od ranije govorilo sa divljenjem. Pošla sam tim tragovima i možemo se pohvaliti da smo za svega nešto više od tri godine udruženje stavili na noge i o nama se već zna ne samo na području naše opštine, nego i šire - priča Ivana Planojević.

Prema njenim riječima uspjele su da urade niz korisnih stvari za pripadnice nježnijeg pola, te da poboljšaju uslove života na selu.

- Podsticali smo žene da znanja u izradi ručnih radova prenesu na mlađe generacije, ali i da ostvare prihode od prodaje tih rukotvorina. U udruženju smo organizovale radionice pletenja, heklanja, veza i šivenja sa osnovnim ciljem očuvanje starih zanata i tradicionalnih motiva - kazala je  Planojevićeva.

Ona je istakla da je posebno raduje to što su se mlade članice udruženja trude da spoje moderno i tradicionalno pa su organizovale radionice izrade prirodnih sapuna i unikatne tople dječije kape.

- Uz to, učestvujemo na sajmovima i promovišemo ručne radove, prerađevine od voća i povrća, bogatu lepezu autohtonih proizvoda poznate romanijske kuhinje sa neizostavnim boričkim krompirom, sirom torotanom i nadaleko čuvenim skorup kajmakom, uštipcima i gurabijama - kazala je ova vrijedna predstavnica boričkih žena.

Posebno su ponosni na saradnju sa Udruženjem “Nešto više” iz Mostara sa kojim su učestvovali u projektu “Ekonomsko osnaženje žena” i dobili 10.000 KM.

- Donaciju smo iskoristili za kupovinu tri mašine za šivenje, višenamjensku mašinu za vez i stan-razboj za tkanje uz dosta pletiva, vunice, konaca i drugog materijala za izradu rukotvorina. Problem je što sve to nemamo gdje smjestiti, jer nemamo svoje prostorije. Otud uveliko razmišljanje o pravljenju boričke etno-kolibe - otkrila je Ivana, čije domaćinstvo živi od poljoprivrede.

U štali imaju tri muzne krave, u toru više od 40 ovaca. Obrađuju oko deset hektara zemlje. Prošle jeseni uskladištili su oko osam vagona krompira, a dobro im je rodila i plantaža aronije od čijih bobica je Ivana napravila veliku količinu soka. Dodaje da je u “borbi” za rodnu ravnopravnost uspjela da kada njen Milorad sjeda za volan traktora, ona sjeda u drugi traktor.

- U obradi zemlje, od sjetve do žetve, ravnopravna sam sa mužem. Nema me jedino u oranju. To nisam još svještila - sa osmijehom priča ova vrijedna žena koju kad parkira traktor ili neku drugu poljoprivrednu mašinu, čekaju obimni kućni poslovi. Uz opsluživanje muža i troje djece, a i dosta sezonaca tokom ljeta, tu je i briga o oboljeloj svekrvi. Ipak, najviše brige zadaje joj to što sin Milan boluje od dijabetesa. I pored toga, Ivana kaže da je srećna, jer je složna porodica jača od svih nedaća. Tvrdi da to mogu biti i sve druge mlade žene koje se odluče da žive na selu.

- Sadašnji život na selu nije onaj iz vremena naših majki, a posebno baka. Sada su nove kuće, kao što je i naša, tu je voda, struja, automobili, televizori, računari i sve ostalo što i  grad nudi. Istina, na selu se mora  ponekad rano ustati, a kasno leći. Mora se raditi, jer bez rada nema života nigdje - reče na kraju Ivana, dodajući da je posebno zahvalna opštini Rogatica i novom svešteniku u boričkoj crkvi Draganu Joviću na pomoći i podršci u radu.