Ako se za nečije ruke može i treba reći da su zlatne, onda su to Nebojše Erića iz naselja Plješevica kod Rogatice. Ovaj pedesetjednogodišnjak po obrazovanju auto-mehaničar, ali i nesuđeni vojnik, jer se i u toj branši nakratko oprobao, od drveta, posebno starijeg pa i odbačenog, stvara što očima vidi do upotrebljive vrijednosti i nivoa umjetničkog unikata.

- Ja polazim od toga da je drvo štit svakog čovjeka, svake zvijeri, primjer ljepote na zemlji i nešto najljepše.. I to je razlog da sam se mimo startnog životnog opredjeljenja, kada sam stremio prema automehanici, vrlo rano počeo baviti ovim poslom. Da li je to zanat ja ne znam, ali sam ja u njemu danima i noćima i stalno razmišljam kako nešto od drveta zanimljivo napraviti. „Krivi“ su za to i neki moji prijatelji pa i jedan poznanik iz Pariza koji je diveći se mom radu sugerisao da probamo napraviti jednu izložbu mojih rukotvorina čak i u Parizu. Naravno, za mene je to bilo nešto preveliko i neizvoljivo. Sličnu ponudu imao sam i od jednog prijatelja iz Švajcarske, ali je i ta ideja propala iz finansijsko- ekonomskih i nekih pratećih razloga, priča Erić i dodaje:

- Ali, zato radilo se kod kuće i na domaćem terenu. Moji radovi kao što su ulazne kapije, ukrasne ograde raznih veličina i oblika, stolovi i stolice svih vrsta uključujući i tronošce i mnogo toga drugog što treba jednoj kući, posebno vikendici, ne računajući Rogaticu, mogu se naći i vidjeti u Istočnom Sarajevu, na Palama i Sokocu i posebno Foči, ali i u Beogradu, Slankamenu i Požegi, u kojoj sam za njihovu crkvu uradio vladičansku stolicu uz pregršt pohvala - kaže Erić.

Foto: Sreten Mitrović

Najnovije gdje Nebojša Erić brusi svoj talenat i iskazuje ljubav prema drvetu je uređenje interijera i većim dijelom i eksterijera u novoj vikend-kući koju u neposrednoj blizini Crkve Svetih apostola Petra i Pavla na Borikama gradi porodica Šalić iz Rogatice.

Radovi bez dvojnika

Osim zidova, koji su naravno od cigle i beona, sve ostalo u ovom ne malom objektu, kaže Erić, je od drveta i ja sam ga na svoj, neki kažu, umjetnički način osmislio i uz podršku vlasnika uradio i ugradio i još uvijek radim. Počeo sam od ulazne kapije i prilazne staze. U samom objektu od temelja do potkrovlja sve je mojih ruku djelo. Radi se o svojevrsnim unikatima koji nigdje nemaju dvojnika. Za to sam koristio drvo, najčešće starije pa i, na prvi pogled neupotrebljivo, oraha, jasena, javora, kruške, trešnje i slično. Industrijski je jedino lak kojim zaštićujem od propadanja na moj način obrađeno drvo.

Vraćanje starog sjaja Borikama

I tako idemo dalje u istom stilu i na isti način, kaže Erić, koji je i inače porijeklom sa Borika. Podržavaju nas i gosti koji dolaze na Borike i već su koristili prostorije kuće Šalića, koja će nadaju se Šalići ali i ostali Boričani makar za nijansu doprinijeti da se ovom nekad popularnom turističkom mjestu vrati stari sjaj i ugled koji je građen i boravkom većeg broja uglednih gostiju poput bivšeg predsjednika SIV-a Jugoslavije Džemala Bijedića, Bijelog dugmeta sa Lepom Brenom kad je bila na početku karijere i brojnih drugih povremenih i stalnih gostiju.

Foto: Sreten Mitrović

Vrijeme je da se vrati to vrijeme, očekuju Boričani, ali i listom Rogatičani posebno zaposleni u Turističkoj organizaciji opštine, koja poduzima niz akcija da otvore opštinu, a time i borički kraj u cjelini oku i uhu turista bilo sa domaće ili inostrane scene.

U susjedstvu je i Stari Brod sa brojnim memorijalnm sadržajima koji vraćaju sajećanja na crno proljeće ratne 1942. godine kada su ovdje i u susjednim Miloševićima ustaše zloglasne Crne legije Jure Francetića na svire način pobile ili natjerale u nabujalu Drinu preko 6000 Srba, uglavnom žena, djece i staraca. Nije daleko ni Žepa kojoj se može doći jezerom ukroćene Drine, ali i cestom preko Bokšanice ili asfaltom preko Budete i Brezove Ravni i obići njena brojne, prirodne, kulturne i druge zanimljivosti.