Seoski vašar u bratunačkom selu Polom ili kako ga mještani nazivaju "ruj", neobičan je i jedinstven, sa tradicicijom dugom 119 godina, tvrde stanovnici ovog sela na obali Drine, ističući da je taj podatak pronađen u starim crkvenim knjigama.

Vašar se održava kod Crkve Svetog Save i na školskom igralištu, a do posljednjeg rata u BiH i izgradnje crkve u Polomu održavao se "kod lipe" na teško pristupačnom brdu Gradac, visoko iznad Drine i sadašnjeg sela.

Najstariji mještanin Poloma Nemanja Jokić /87/ kaže da od kada zna za sebe, zna za "ruj" i da se vašar održavao na brdu, na prostranom proplanku kod ogromne stare lipe.

 - Uvijek se `ruj` obilježava dan nakon Velike Gospojine, odnosno 29. avgusta. Tada je narod izlazio i brao travu, odnosno list od rujevine, koju smo zvali ruj, po kojoj je vašar i dobio ime. To lišće i grančice su sjeckani i to se davalo ovcama kao ljekovito sredstvo protiv metiljivosti - počinje priču Jokić.

 On ističe da je mnogo naroda dolazilo na vašar iz okolnih parohija i preko Drine iz susjedne Srbije.

- Po dva dana smo volovima vozili bostan da prodajemo na `ruju`. Prodavao sam i vodu, jer gore nema izvorišta. Po deset tona bostana bi prodali na vašaru, bila je dobra zarada - prisjeća se ovaj domaćin.

 Narod se okupljao i veselio

 Prema njegovom svjedočenju, narod se okupljao pod velikom lipom koju jedva obuhvate tri čovjeka. Lipa je još u životu, a Nemanja kaže da je ogromna od kada je on pamti.

- Narod se okupljao, rodbina, prijatelji, momci i djevojke. Počinjala je muzika. Nije bilo razglasa kao danas, ali se igralo, pjevalo, veselilo, upoznavalo. Mnogi su tu zaprosili djevojku, mnogi se oženili i puno djevojaka se udalo sa `ruja`, ne vraćajući se uveče svojoj kući - evocira sjećanje starina.

 On podsjeća da sadašnja sela u dolini Drine nisu postojala i da su nastala nakon Drugog svjetskog rata, a da je stanovništvo ranije živjelo u brdima. Kaže da je tada počelo i raseljavanje i da ono još nije zaustavljeno.

I vašarište se spustilo u polje sa narodom

- Polja su se čuvala za obrađivanje i poljoprivredu, kuće se nisu pravile na obradivoj zemlji i u dolini i zbog bojazni od poplava nepredvidive Drine. U posljednjih 70 godina sve je iz brda saselilo u polje i brdska sela su potpuno nestala, zarasla u šumu i vrzinu i ne prepoznaje se gdje su nekada bila. Ruj se više ne bere i ne daje stoci, jer se za liječenje ovčije metiljivosti koriste razni vještački preparati, ali je sačuvana tradicija održavanja vašara, `ruja`, kod crkve u Polomu -konstatuje Jokić.

Kao najstariji mještanin sela, on priča da je narod masovno napuštao ovo selo i kraj nakon Drugog svjetskog rata i kasnije u komunističkom periodu.

- Ovdje je nekada živjelo 150 domaćinstava sa po desetak članova. Ostalo je svega pedesetak, većinom staračkih. Većina kuća je prazna, ali za `ruj` dođu i oni koji samo jednom godišnje dolaze u zavičaj. Dvorišta su puna automobila iz raznih krajeva. Selo je danas puno i `ruj` je prilika za okupljanje i viđenje prijatelja, kumova, komšija i srodnika, za upoznavanje onih koji se ne poznaju, i to treba njegovati - poručuje ovaj domaćin, koji još održava tradiciju, drži ovce, hrani svinje i ne dozvoljava da mu imanje osvoji korov.

Mještanin Poloma Nikola Milanović kaže da je "ruj" praznik sela sa dugom tradicijom i da je obilježavan i u najtežim vremenima. Obilježavalo se skromnije, ali tradicija nije prekidana.

Asfaltiranje puta otvorilo perspektivu selu i turizmu

Milanović ističe da je nakon asfaltiranja regionalnog puta Bratunac-Drinjača-Zvornik, prije 17 godina, zustavljeno odseljavanje, ali da je u selu ostalo većinom starije stanovništvo. Mali je broj mlađih, a seosku školu pohađa svega pet đaka.

Prema njegovim riječima, asfaltiranje puta učinilo je ovo selo pristupačnim i izgrađeno je nekoliko desetina vikendica pored Drine, a Polom postaje sve privlačniji za turiste. Većina mještana, koji su ranije odselili, renoviraju svoje zapuštene i oronule kuće i znatan broj starijih se vraća iz Srbije i inostranstva da u penzionerskim danima uživaju u zavičajnoj ljepoti i miru.

- Ovdje se ranije živjelo od poljoprivrede. Domaćinstva su imala stotine ovaca. Svako domaćinstvo držalo je po par volova, a sada u cijelom selu nema nijedan par volova jer se zemlja mašinski obrađuje - objašnjava Milanović.

Za "ruj" je kod kuće i Branislav Bane Jokić, koji se vratio iz Njemačke, gdje je radio 21 godinu i stekao penziju. Radio je kao policajac i u Graničnoj policiji nekoliko godina nakon rata u BiH, a onda je otišao je na rad u Njemačku.

Radeći u inoatranstvu nije zaboravio zavičaj nego je obnovio kuću i imanje u Polomu i vratio se jer voli svoje selo, Drinu, naš način života.

Njegova priča, koja se odnosi na "ruj", je interesantna jer djeluje sudbonosno.

"Ruj" dan za ženidbu

- Dva puta sam se ženio i oba puta sa `ruja`. Prvi put 1985. godine i ona je otišla, drugu sam oženio 2004. godine i ona je umrla. Trebalo je da se ove godine ponovo oženim sa ovog vašara, ali se nisu ispunili svi uslovi i ženidba je odgođena - uz osmijeh govori Jokić, napominjući da ne odustaje od te namjere.

Upoznali smo i buduću mladu koja se zadovoljno smješka i kaže da je lijepo u Polomu.

On ističe da se vratio u Polom jer voli svoje selo, svoj narod, običaje, kulturu, način života i da se najbolje osjeća tu gdje su mu korijeni.

Sa ostarjelim ocem Nemanjom održava imanje. Brinu o voćnjacima i nisu dozvolili da im nijedna njiva zaraste u korov i šiblje. Kažu da će biti rakije ove godine.

Jokić kaže da je poseban osjećaj za sve mještane obilježavanje "ruja", da svako domaćinstvo peče prase ili jagnje na ražnju da što bolje dočekaju veliki broj gostiju koji se iz godine u godinu povećava.

- Nekada su vašari bili u Polomu za Svetog Savu, zatim u Drinjači i Kravici i bila je velika posjećenost. Nakon više decenija zamiranja u komunističkom periodu, ponovo se povećava broj prisutnih i naročito mladih na ovim vašarima, što raduje, jer se nastavlja tradicija, običaji se čuvaju i omogućava da se raseljeni srodnici susretnu, upoznaju i izbjegnu neprimjerene emotivne veze - ističe Jokić.

Vašar okupi i sadašnje i bivše mještane i njihove potomke

Sa žaljenjem govori da se broj stanovnika ovdje smanjuje, da stari umiru, a mladi odlaze.

- Ovaj vašar je jedan od načina da potomci onih koji su davno odselili iz Poloma u razne krajeve, većinom u Srbiju, dođu u zavičaj svojih predaka, vide njihova nekadašnja imanja, upoznaju familiju, koja je još ovdje i mnogi su se odlučili da ovdje naprave vikendice pored Drine. Oko 120 vikendica je izgrađeno i gradi se u ataru ovog sela - objašnjava Jokić i dodaje da treba uvesti takse na te objekte kao što je praksa na Zapadu.

On kaže da visoko na brdu iznad Poloma postoje ostaci zidina starog rimskog grada na kome nikada nisu vršena neka istraživanja.

Mještani su nedavno podigli veliki metalni krst na jednom brdu iznad sela u znak sjećanja na veliki broj stradalih srpskih vojnika u borbama sa ustašama i Nijemcima i sprečavanju njihovog prodora preko Drine u Srbiju.

Jedan od najagilnijih aktivista u Polomu Stevo Tomić objašnjava du su krst podigli na brdu, koje je nakon velikih borbi na početku Drugog svjetskog rata narod nazvao Dražinovac, jer su ovdje otpor neprijatelju pružali i ginuli pripadnici srpskih jedinica, odnosno četničkog pokreta koji su štitili odstupanje nejači preko Drine i prodor neprijatelja na teritoriju Srbije.

Tomić ističe da je problem put koji treba urediti do krsta i da na tom brdu namjeravaju izgraditi ljetnikovac-vidikovac i pečenjaru, da svi koji žele mogu doći i ovdje provesti dan spremajući sebi hranu i uživajući u ljepoti ambijenta i pogleda koji se pruža na živopisnu dolinu Drine na udaljenosti od više kilometara njenog toka.

I Tomić se nakon višegodišnjeg rada u Beogradu i brojnim velikim gradilištima u Iraku i Africi vratio u svoje selo. On je jedan od rijetkih koji je sačuvao i obnovio staru kuću u zaseoku Križine, visoko iznad Poloma, gdje se nekada nalazilo ovo selo, a sada su nekadašnje njive i voćnjaci postali nepristupačna šikara.

Kaže da je selo u brdu zaraslo, kuće propale i sve je saselilo u polje.

- U Križinama je nakon Drugog svjetskog rata bilo deset kuća sa stotinu čeljadi. Sada nema niko i jedino je još moja kuća ostala uspravna - ističe Tomić.

Sve veće interesovanje za smještaj i domaću hranu

On smatra da je asfaltiranje puta kroz Polom 2007. godine sredstvima Vlade Republike Srpske otvorilo perspektivu ovom selu.

- Ko hoće da se bavi poljoprivredom, uzgaja malinu i drugo voće, proizvodi povrće, mliječne i mesne proizvode može da lijepo ovdje živi, jer sve veći broj turista i prolaznika traži te proizvode od kojih se može obezbijediti solidna egzistencija - kaže Tomić, a mnogi traže konačište ili smještaj da odmaraju pored Drine nekoliko dana.

A da bi selo dospjelo na turističku mapu, prema mišljenju njegovih mještana, treba obezbijediti i osmisliti i neke prepoznatljive sadržaje. Jedan od tih je njegovanje obilježavanja tradicionalnog vašara "ruja" koji je ove godine svečanije proslavljen nego prethodnih godina.

Osim liturgije u Crkvi Svetog Save, priređeni su zabavni sadržaji i održana takmičenja u tradicionalnim narodnim disciplinama koja su privukla pažnju mještana, ali i velikog broja gostiju iz susjednih mjesta, kao i bivših stanovnika ovog sela, koji su došli iz raznih krajeva Republike Srpske, Srbije i inostranstva da i ove godine za "ruj" budu u svom mjestu sa svojim najdražima.

Piše: Miro Pejić

Foto: srna.rs