Ovo umovanje iznosim pred vas podstaknut sjećanjem na moju pokojnu babu Milosavu sa Cetinja. Prije drugog svjetskog rata je doselila u Sarajevo. Čuo sam je više puta da za dio grada Sarajeva – Vraca, kaže Vrataca.

Kao mlad sam mislio da je onda stara i šta ona može da zna o mom rodnom Sarajevu. Više   puta sam je u nekim stvarima ispraljao kako se šta kaže ispravno. Učio se tada u školi srpsko-hrvatski jezik i mislio sam da je moja baba prevaziđena i da govori nekakav smiješni arhaični jezik. Govorila je za hodnik u stanu, ganjak. Sada sam shvatio zašto, jer su se tu djeca najradije ganjala, za ganjanje po sobi su se dobijale batine.

Ali kako dođoh u njene godine, sve više uviđam da je u mnogo čemu bila u pravu. Kao uostalom i svi stariji koje mlađi obično ne slušaju, pošto misle da su stariji prevaziđeni.

Pojam „vraca“, a ma baš, ništa ne znači. Ali pojam „vrataca“, označava neka manja vrata. I sasvim je logično da se taj uski dio grada Sarajeva u koji se ulazi sa Trebevića nazivao „Vrataca“. Zbog brzine i jednostavnosti govora se izostavilo slovo „t“ i tako se izgubio sami smisao riječi.

Imam i za pojam Trebević par objašnjenja, ali kako se može pomisliti da sam lud, preskočiću ga ovaj put. A korijen riječi ove planine imamo prisutan u mnogim toponimima širom našeg životnog prostora: Trebišnjica, Trebižat, Trebinje, Trebava itd. Za djevojku su sarajlije govorili „treba“.

Zato ću spomenuti drugu planinu Jahorinu. Jahor a ma baš ništa ne znači, ali javor već označava drvo. Znači da je izvorno ime Jahorine u stvari Javorina. Ova promjena nije čudna, jer i za uvo neki kažu uho, muva je muha i sl.

Spustimo se ipak u samo Sarajevo, preko Vrataca do Koševa. U nekim starim spisima sam pronašao da su sadašnje Koševo nazivali Koševa. A to liči na Košavu. Koš-hava kažu da znači čist vazduh i da se radi o turcizmu u srpskom jeziku. Znači i da Jevreji koriste turcizme kada objašnjavaju svoju košer hranu i pjevaju pjesmu „Hava nagila“.

Velešići su takođe pogrešan naziv. Veleš, a ma baš, ništa ne znači, ali Veles već označava predhrišćanskog boga zaštitnika livada i pastira. Dakle. Velesići bi bilo ispravniji naziv. Zbog Velesa, Srbe nazivaju Vlasima i dan danas. Dio grada Vlahovo, nazvano po nekom Vlahu koji ga je posjedovao, je sada Vlakovo. Planina Velež je takođe dobila ime po istom principu.

Za Ilidžu nas takođe pokušavaju ubijediti da je to neki turcizam, ali je izvorno sigurno bio naziv Ilirija kojeg su Osmanlije tumačile i izgovarale na svoj način. Da je Ilirija u pitanju govore mnoga nalazišta u ovom dijelu Sarajeva. Ima čak i neistražena prastara crkva na samom vrelu Bosne koja se namjerno ne istražuje, pa onda Rimski most, pa postojanje mnogih stećaka za koji sve više postoji sumnje da to nisu srednjevjekovni spomenici, nego mnogo stariji. Ilirija je bio naziv za provinciju u Rimskom-Romejskom carstvu.

Brdo Hum se i dalje zove Hum, nisu mu promijenili ime. Ali jesu zato cijelom našem poluostrvu koje se nekada davno cijelo nazivalo Humom, pa ga je neko od jednog trenutka preimenovao u Balkansko. Možda je htio to da nazove balkonom Evrope, pa mu je pobjeglo slovo i uletjelo drugo. Očekujem da se i ovo sarajevsko brdo u duhu mijenjanja imena počne nazivati Balkanom.

Objašnjavanje samog imena grada Sarajevo, kao i samog imena turističke znamenitosti „Sebilja“ ću takođe preskočiti da ne bih bio proglašen i ovakvim i onakvim, jer će ionako mnogi i na ovo do sada napisano da se iznerviraju.

Duško Bošković