Kad se 1. januara zavrte slike dočeka širom svijeta, Moskva se na ekranima simbolizuje poklapanjem kazaljki sata na Crvenom trgu, na čuvenoj Spaskoj kuli, jednom od ulaza u Kremlj. Karakteristični zvuk "kuranta", sata na kuli, vjerovatno su zapamtili i oni koji pažljivo prate vojne parade na Crvenom trgu. Ali sigurno je malo onih koji znaju da je prvi sat u Kremlj donio i postavio srpski kaluđer Lazar!

Prema ljetopisu, kaluđer koga su još zvali Lazar Hilandarac bio je rodom iz Prizrena. Pretpostavlja se da je Srbiju napustio poslije Kosovskog boja 1389. U Rusiju je stigao sa Svete gore, iz Afona. U Kremlju je sastavio i postavio prvi sat 1404. godine. Taj časovnik je imao vrlo komplikovani mehanizam, a u određeno vrijeme iz njega su "izlazile" lutke koje su udarale u zvono. Zabilježeno je da je koštao 150 rubalja, što je u to vrijeme bio veliki novac.

Taj časovnik, koji je sastavio i postavio Lazar, radio je čak 217 godina. Bio je to prvi gradski sat ne samo u Moskvi, već u cijeloj Rusiji!

Istorija najpoznatijeg časovnika je vezana i za važne događaje iz istorije najveće slovenske zemlje. Spaska kula, kroz koju vodi paradni prolaz u Kremlj sa Crvenog trga, napravljena je 1491. po projektu Pjetra Antonija Solara, a po nalogu Ivana Trećeg. Tada se u Rusiji vrijeme računalo na dnevno i noćno po staroruskom, vizantinskom sistemu. Svake dvije nedjelje se mijenjala dužina dnevnog i noćnog vremena. Sati su bili označeni staroslovenskim slovima.

SPASKA KULA

Čuvena Spaskaja bašnja (kula) napravljena je 1491. po projektu arhitekte Pjetra Antonija Solara iz Milana. Ona je bila jedna od 20 kula moskovskog Kremlja. Na početku se ta kula zvala Frolovska, po obližnjoj Crkvi Svetog Frola koje više nema. Kasnije je Spaska kula dograđivana, a visoka je 71 metar. Ona je bila paradni ili glavni ulaz u Kremlj i bio je običaj da ljudi skidaju kape i pognuti prođu kroz nju. Sredinom 17. vijeka na vrh Spaske kule su postavili dvoglavog orla kao simbol ruske države. Kasnije su se dvoglavi orlovi pojavili i na Nikoljskoj, Troickoj i Borovickoj kuli.

Poslije jednog požara sat je bio uništen, pa su pod rukovodstvom engleskog časovničara i mehaničara Kristofera Galoveja ruski majstori napravili novi sat 1625, a Kiril Samojlov je izlio 13 zvona. Prečnik novog sata je bio oko pet metara.

Novi časovnik kupljen 1705. u Holandiji zapamćen je i po tome što je na njemu bilo 12 sati. Dovezen je iz Amsterdama u Moskvu i postavljen ukazom Petra Prvog, pa je te godine Rusija prešla na jedinstven način računanja vremena. Tim poslom je rukovodio ruski časovničar Jekim Garnov, a muzika se čula tek 1709. Veliki požar 1737. mnogo je oštetio sat na Spaskoj kuli, pa je i muzika utihla.

Kad je prestonica iz Moskve preseljena u Sankt Peterburg, Petar Prvi je izgubio interes za "svirajući sat". Carica Jekaterina Druga je prilikom posjete Moskvi naredila da se opet montira na Spaskoj kuli "svirajući časovnik" napravljen u Engleskoj. U ljetopisu je zapisano da su pozvali iz Njemačke majstora Faca, koji je zajedno sa Rusom Ivanom Poljanskim tri godine montirao satni mehanizam. I napokon, 1770. sa Spaske kule se čula austrijska melodija pJesme "Oj moj mili Avgustin". Pjesmu je odabrao njemački majstor i ona je svirala skoro godinu dana. Interesantno je i to da je jedino tada na Spaskoj kuli svirana strana melodija.

Sat je stao 1812. godine, ali ga je poslije tri godine popravila grupa ruskih majstora. Tek 1851. firma danske braće Butenop, koja se proslavila postavljanjem časovnika na kulama predložila je da se mehanizam zamijeni novim, jer je stari bio sasvim dotrajao. Novi časovnik je imao pozlaćene kazaljke. Brojke su bile arapske, a ne rimske kao sada. Vrijeme se moglo gledati sa sve četiri strane svijeta. Muzika je odzvanjala iz čak 48 zvona, a sat je bio težak 25 tona. Naredbom imperatora Nikolaja u određeno vrijeme svirana je himna koju je komponovao Dmitrij Bortnjanski, kao i marš Preobraženskog puka. Te melodije sa "važnim ideološkim značajom" čule su se sve do 1917. Povodom 300. godišnjice doma Romanovih, 1913. bila je obavljena spoljna restauracija časovnika, koga je i dalje opsluživala kompanija "Braća Butenop".

Kasnije su boljševici promijenili muziku. Pri napadu na Kremlj, 2. novembra 1917. pogodili su jednu od kazaljki i oštetili satni mehanizam. Zbog toga sat nije radio godinu dana, sve dok Lenjin nije kazao da bi ga trebalo popraviti. Muzički mehanizam je po želji Lenjina popravio Mihail Čeremnih, koji je inače bio muzičar. Tako je u avgustu 1918. sat na Spaskoj kuli zasvirao revolucionarne melodije. U šest ujutro je svirana "Internacionala", a u 9.15 marš za sahrane u čast onih koji su bili pokopani uz zidine Kremlja na Crvenom trgu. Kasnije se u 12 sati opet svirala "Internacionala".

Nove kazaljke stavljene su 1932. a sat je bio pozlaćen. Za to je bilo potrošeno 28 kilograma zlata. Promjenjena je i muzika. Više nije bilo posmrtnog marša nego se na Staljinov zahtjev svirala samo "Internacionala". Od 1938. do 1941. sa Spaske kule se nije čula nikakva muzika.

Specijalna komisija je poslije pet godina ocjenila da zbog hladnoće muzički mehanizam sata sve lošije svira "Internacionalu", pa je on prestao da radi. Staljin je lično tražio 1944. da satni mehanizam u određeno vrijeme emituje novu sovjetsku himnu, čiju je muziku napisao čuveni Aleksandar Aleksandrov, ali rezultat nije bio zadovoljavajući.

Kad je u glavnu fotelju u Kremlju sjeo Boris Jeljcin on je htio da glavni sat u zemlji svira "Patriotsku pjesmu" ruskog kompozitora Mihaila Glinke. Tako je poslije 58 godina ćutanja sat ponovo zasvirao. U 15.00 i 21.00 se čula "Patriotska pjesma", a svakih devet sati svirala se melodija "Slava ti" iz opere "Život cara", čiju je melodiju napisao takođe Glinka.

Poslednja restauracija sata je bila 1999. Ponovo su pozlaćene kazaljke i brojke na satu, a ponovo je počela da se svira državna himna Rusije koju je u Staljinovo vrijeme komponovao Aleksandar Aleksandrov, a koja je ponovo u zvaničnoj upotrebi od 2000. godine.

TEŽAK 25 TONA