„Ja sam Damjan i imam šest i po godina. Ja vjerujem da bi mnogi ljudi pomogli da znaju priču sa kojom se susreću mnogi moji drugari“.

To su riječi superheroja Damjana, dječaka koji je pobijedio leukemiju, a kojom poziva na dobrovoljno davalaštvo krvi i kostne srži, koji su nekada jedini spas za djecu oboljelu od maligniteta.

Svjetski dan djece oboljele od raka 15. februar, Nacionalno udruženje roditelja djece oboljele od raka Srbije (NURDOR) u saradnji sa Institutom za transfuziju krvi Srbije obilježava akcijom dobrovoljnog davanja krvi u Beogradu, a toj akciji će biti posvećena cijela druga polovina ovog mjeseca širom Srbije.

Kampanju prati i televizijski spot “Dati krv, spasiti život”, u kojem je glavni junak upravo Damjan.

Dječak koji je pobijedio leukemiju u svojoj šetnji ili trčanjem kroz Beograd, sa velikim crvenim balonom, priča da “nije bitno koliko si brz, jak, visok, lijep, obrazovan, bogat ili poznat da bi bio veliki čovjek“, i uz poruku da „možeš biti heroj za svu djecu koja se bore sa malignim bolestima“, stiže u Institut za transfuziju krvi Srbije.

Tu ga dočekuju dr Milica Jovičić koja ističe da u našoj zemlji, od 100 ljudi koji mogu dati krv, to učini svega troje. S druge strane, u Srbiji svakog dana jedno dijete oboli od raka, a tokom liječenja često moraju da primaju transfuzije i to je ono što im spasi život.

– Usljed epidemije virusa korona i brojnih problema situacija sa zalihama krvi u našoj zemlji je veoma nepovoljna. Nalazimo se u takvoj situaciji da uspjevamo da zalihama krvi kojima raspolažemo pokrijemo isključivo dnevne potrebe, a nekada ni toliko. Epidemija je značajno uticala na broj dobrovoljnih davalaca, s obzirom da relativno veliki broj ljudi usljed bolesti i upotrebe lijekova nije u mogućnosti da da krv. Zato nam je važno da apelujemo i da nas čuje što veći broj ljudi, jer mi ovde ne pričamo o brojkama i statistici već o ljudskim životima – kaže dr Milica Jovičić.

Upravo zbog toga, NURDOR je svoju ovogodišnju kampanju povodom Svjetskog dana djece oboljele od raka usmjerio ka dobrovoljnom davalaštvu krvi.

Kako ističe Tamara Klarić iz ove organizacije, donacije nisu samo materijalne i doprinos spašavanju života ne zavisi uvijek od toga koliko novca možemo da doniramo.

Naprotiv, kako objašnjava, ono što je najvažnije da bi se sačuvali životi većina nas to može da donira četiri puta godišnje.

– Djeci oboljeloj od malignih bolesti u toku liječenja često trebaju transfuzije krvi. Kada se to desi roditelji, koji su već u veoma teškoj situaciji, prinuđeni da se snalaze sami. Pozivaju svoje prijatelje, rođake, apeluju putem društvenih mrežama. Sve ovo može biti drugačije i zavisi isključivo od nas. Od svake zdrave odrasle osobe koja tri ili četiri puta godišnje može dati krv. Tih 15 minuta i 500 mililitara koje ste poklonili, zapravo ste poklonili život. I to je neprocjenjiv osjećaj – kaže Tamara Klarić, piše Blic.

Video: NURDOR Srbija