U Drakuliću će danas biti obilježena 82. godišnjica stradanja Srba u ustaškom pokolju 7. februara 1942. godine, kada je u samo jednom danu, na svirep način, pobijeno više od 2.300 nevinih srpskih civila u selima Drakulić, Motike i Šargovac te u rudniku Rakovac. Tada je ubijeno više od 550 djece.

Mještanka Šargovca Lepa Todorinović, kazala je ranije za „Glas Srpske“ da joj je svekar pričao da je nakon masakra našao maloljetnu kćerku koja je izdahnula na njegovim rukama, a da je on preživio igrom sudbine.

- Došao je na mjesto gdje je zatekao više od 80 poklanih. Kasnije je ispričao sve što je vidio. O monstruoznosti tog zločina govori i to da su ustaše u buretu našli dječaka koji se krio te su ga ubile bez milosti - rekla je Todorinovićeva.

Ovaj stravičan zločin dokumentovao je istoričar Boris Radaković u svojoj knjizi „Ustaška uporišta pod Kozarom u Drugom svjetskom ratu“.

Zločin unaprijed bio isplaniran

On navodi da su u januaru i početkom februara 1942. godine ustaški funkcioneri iz Banje Luke i Zagreba isplanirali masovan pokolj Srba u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike.

- Glavni organizatori pokolja bili su Viktor Gutić, ustaški povjerenik za bivšu Vrbasku banovinu, župnik iz samostana Petrićevac Miroslav Filipović i drugi ustaški funkcioneri u Banjoj Luci i Zagrebu. Ovi zločini izvršeni su sa znanjem i odobrenjem ustaških vrhova i glavnih funcionera. U njemu su učestvovale ustaše iz Banje Luke, Motika, Ivanjske, Petrićevca, Šargovca i Druga tjelesna Poglavnikova bojna pod vođstvom nadporučnika Josipa Mišlova u jačini nekoliko stotina ustaša -  navedeno je u knjizi.

U jutarnjim satima 6/7. februara ustaše su počele da se razmještaju po rudniku i opkoljavaju ova sela. Tog jutra oko četiri časa desetak ustaša iz Druge tjelesne Poglavnikove bojne došli su u rudnik Rakovac i ubili nekoliko rudara srpske nacionalnosti. Potom je oko osam časova došlo još 50 ustaša i tada je počela masovna likvidacija svih zatečenih srpskih rudara. Hladnim oružjem ubijeno je 37 rudara srpske nacionalnosti.

„Zakleti ustaškom zakletvom“

Nakon zločina u rudniku Rakovac ustaše su sa pristiglim pojačanjima krenuli u selo Drakulić.

- Tu su im pomagali lokalni Hrvati, koji su dan prije pokolja bili pozvani kod crkve u Petrićevcu i odatle su odvedeni u ustaški tabor u Banjoj Luci gdje su im priredili večeru. Svi prisutni Hrvati iz Drakulića su nakon večere bili „zakleti ustaškom zakletvom“.

Ustaše pod vođstvom župnika Filipovića, nadporučnika Mišlova i drugih, krvavi pir u Drakuliću počeli su pred kućom Đure Glamoča: „gdje je njihov vođa Filipović uzeo u ruke dijete Glamoč Đure staro 6 mjeseci i ustašama održao jedan ohrabrujući govor, da se ne boje grijeha za djela koja treba da čine, nego da ovako postupe kao on, a grijeh on prima na sebe, a koji ne bi tako učinio, on će ga ubiti. Odmah je djetetu koje je držao u ruci odsjekao glavu, pokazujući primjerom ustašama šta im je činiti. Poslije toga ustaše su sjekirama i noževima pobile ovu grupu od oko 80 osoba u kući Glamoč Đure – navedeno je u knjizi.

Poslije toga ustaše se dijele na tri grupe i kreću kroz selo vođeni od domaćih ustaša u srpske kuće gdje su sve živo, bez razlike na pol i starost, poklali noževima i sjekirama.

Pokolj je počeo ujutro rano, a do 11 časova prije podne preko 700 leševa ležalo je unakaženo i razmrskanih glava, po svim kućama.

Nakon pokolja, opljačkali su sve kuće

Istog dana oko četiri sata popodne ustaše odlaze iz sela, a sutradan se vraćaju u selo i pljačkaju kuće, sve što im je do ruke došlo, naročito namirnice i rakiju. U ovim zločinima učestvovali su i Hrvati iz Drakulića među kojima: Andrija Golub, Marko Pletikosa, Šimo Pletikosa, Petar Pletikosa, Frido Azler i drugi.

-U ove kuće već poslije dva do tri mjeseca ustaške vlasti naseljavaju izbjeglice iz okoline Livna, Duvna, Glamoča i Hercegovine, ovi naseljenici su se zadržali sve do oslobođenja u Drakuliću - navodi Radaković u knjizi.

Nakon Drakulića ustaše su nastavile pokolj u Šargovcu.

- Tu su ustaše pod vođstvom istog natporučnika Josipa Mišlova sa organizatorima pokolja i u Šargovcu Miroslavom Filipovićem, Andrijom Golubom, Ivanom Jurićem, Viktorom Nanutom, Markom Pletikosom, Ilijom Golubom i Markom Golubom koji su ih vodili od kuće do kuće, pokazivajući srpske kuće, i vršili pokolje. U Šargovcu je u 22 domova pobijeno 89 žrtava, a na isti način po izvršenju pokolja opljačkali su 23 doma… U povratku iz Šargovca ustaše prave pokolj i u selu Motike. Tu su im pomagale domaće ustaše iz Motika, prve komšije pobijenih Srba: „Selo Motike su bile već 6. II. 1942 g. u 4 sata popodne od strane takozvane ‘Legije Motičana’ koju su sačinjavali naoružani meštani a koji su ovi blokadu držali sve do jutra do dolaska ustaške vojske, pa su na svojim mestima ostali i poslije ustaškog ulaska u selo, da bi pazili ako bi neko iz sela pokušao da pobjegne. Tako su pucali za Mirkom Brkovićem koji je uspio da pobjegne iz sela - navodi Radaković.

Ustašama pomagale komšije Hrvati

Po dolasku u Motike ustaše su blokirale zaseoke Todići i Vasići, naseljene isključivo Srbima. Prvo su skupili iz kuća oko 75 ljudi, svih uzrasta, pa čak i djecu iz kolijevke, doveli ih pred kuću Vasića Ilije gdje su ih ubijali sjekirama… Pošto su pobili sve u zaseoku Todići i Vasići, prelaze mirno preko zaseoka Šobe i Knežići, u kojima su naseljeni katolici i dolaze u zaseok Stijakovići.

- U ovom zaseoku kuće su raštrkane pa su morali ići od kuće do kuće gdje su pobili sve živo u kućama. Ovaj strahovit pokolj završen je oko tri sata popodne a za cijelo vrijeme opaljen je iz ustaške puške jedan jedini metak i to na Vasić Stola, koji je pokušao da izbjegne smrt od sjekire ali je od metka poginuo… Zajedno sa ovim pokoljem ustaše vrše jednu opštu pljačku sela i odvode stoku. Sutradan se opet vraćaju i pljačkaju sve iz kuća… U ovome im se priključuju mnogi Motičani iz zaseoka Šobe i Knežići koji odnose kućama veliki plijen iz pljačke, tako da su kuće žrtava ovog pokolja ostale prazne jedino su leševi, koji su ostali oko 15 dana po kućama.“ Od ustaša iz Motika koji su učestvovali u ovom pokolju, svjedoci su upamtili ove: Petar Marić, Anto Stepančević, Mato Domazet, Ivo Domazet, Niko Durbić, Jure Durbić, Joso Durbić, Ivo Durbić, Mile Lipovac, Mile Josipović, Joso Josipović, Mile Kasipović i drugi – navodi u knjizi Radaković.

Istrebljenje Srba u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šarkovac i Motike, bilo je pažljivo isplanirano i temeljno izvedeno. Likvidirana su srpska sela u blizini Banja Luke koja je trebala biti glavni grad NDH.

Zbog toga se i pristupilo čišćenju okoline grada od srpskog stanovništva. Masovno istrebljenje srpskog stanovništva u ovim selima imalo je između ostalog za cilj i lakšu asimilaciju Srba iz drugih sela banjalučkog sreza.

Ustaše iz Ivanjske

Istoričar Boris Radaković u autorskom tekstu „Ustaška uporišta pod Kozarom“ objavljenom u „Glasu Srpske“, govoreći o selu Ivanjska, kao jednom od takvih uporišta navodi: „Ustaše iz Ivanjske učestvovale su i u pokoljima srpskog stanovništva 7. februara 1942, u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike. U tom zločinu učestvovali su i ustaše iz Banje Luke, Motika, Petrićevca, Šargovca i “Druga tjelesna Poglavnikova bojna” pod vođstvom natporučnika Josipa Mišlova u jačini nekoliko stotina ustaša.

Potomci žrtava

Potomci i poštovaoci žrtava ustaškog pokolja u selima Drakulić, Motike i Šargovac osnovali su udruženje “7. februara 1942. godine Banjaluka”. Sekretar ovog udruženja Vladimir Pantić kazao je ranije za „Glas Srpske“ da zločini koje je počinila Nezavisna Država Hrvatska ne smiju biti nikada zaboravljeni..

- Upravo iz razloga da bi se sačuvala kultura sjećanja i pijetet prema 2.300 surovo ubijenih Srba, među kojima je bilo 551 dijete, 2019. formirano je ovo udruženja. Nama koji smo u ovom nečuvenom zločinu izgubili naše najmilije, rodbinu, prijatelje i komšije početak svakog februara je težak period. Zbog svega što smo mi kao narod preživjeli, ali i zbog onih koje smo izgubili, oformili smo asocijaciju koja ima za cilj istraživanje i prikupljanje dokumentacije o ustaškim zločinima te organizovanje redovnih pomena i komemoracija - priča Pantić.

- Kroz naše pravce djelovanja mi nastojimo da upoznamo javnost o zločinu, da prikupimo detalje koji će doprinijeti da istina, koja je čak za vrijeme bratstva i jedinstva skrivana, izađe na vidjelo - dodao je Pantić.

Naglasio je da je Udruženje od formiranja imalo brojne inicijative te da posebno nastoje da edukuju mlade, odnosno da kroz udžbenike i druge načine đake i studente upoznaju sa istinom.

- Bitno je da što više temu približimo mladoj populaciji. Oni stariji naši sugrađani, koji su u zrelim životnim godinama, imaju saznanja o ustaškom masakru, ali, nažalost, nisu ih prenosili dovoljno na generacije koje dolaze. Kroz saradnju sa Osnovnom školom “Đura Jakšić” u Šargovcu i istoričarem Srđom Trifkovićem nastojimo da podignemo svijest o ovom zločinu, organizovanjem okruglih stolova, javnih tribina i drugih oblika obavještavanja javnosti - rekao je Pantić.

Istakao je da građani moraju više da se posvete sjeđanju na nevino stradale Srbe tog dijela Banjaluke.

- Želim da apelujem na građane da shvate šta se desilo februara 1942. godine. Te godine grad Banjaluka imao je približno 38.000 stanovnika. Kada prikažemo ove statističke podatke, tek onda ljudi shvate razmjere zločina - dodao je Pantić.

Pokolj u školi u Šargovcu

Istog dana, 7. februara 1942. godine ustaše su upale u školu u Šargovcu i tu zaklale 52 srpska učenika. U knjizi Tihomira Levajca "Priča koja luta svijetom", ispričano je svjedočanstvo o ovom monstruoznom ustaškom piru.

"Priča koja luta svijetom" zapravo je pismo iz ludnice, iz sanatorijuma, koje piše bivša učiteljica „Narodne pučke škole“ u Šargovcu, katolkinja, papi Jovanu Pavlu Drugom koji je 2003. godine došao u Banjaluku da blaženim proglasi laika Ivana Merca na Petrićevcu, na mjestu na kojem je 6. februara 1942. godine fratar petrićevačkog samostana fra Vjekoslav Filipović, sa svojom sabraćom i saradnicima u zlodjelu donio odluku da se pokolje srpski živalj u okolnim selima Drkulić, Motike i Šargovac. Tada je u krvavom piru poklano i na druge načine pobijeno i izmasakrirano 2.300 srpskih stradalnika, među kojima i nevina srpska djeca iz škole u Šargovcu.        

- Sveti oče, kada sam doživjela tu čast da poludim, sve je gotovo bilo. Ali nisam ja poludjela što nisam mogla da nosim slike koje su se u mojoj suzi neprestano ogledale, što sam vidjela scene koje sa čovjeka peru sve što je prolazno i sa velikom energijom sugerišu smisao i besmisao života, nego sam skrenula tada kada me je poslije masakra ljudski nakot natjerao da u Glavni imenik, koji se preobratio u Krvavi prozivnik, pored imena svakog zaklanog djeteta napišem da je ono umrlo prirodnom smrću 7. februara 1942. godine - piše učiteljica iz Šargovca papi Jovanu Pavlu Drugom.

Knjiga je nastala tako što je Levajac dao da se pismo učiteljice iz Šargovca prevede na desetak svjetskih jezika.

- Ova priča na taj način doslovno luta svijetom. Ova priča, ispričana ustima poludjele šargovačke učiteljice, uistinu biva ispričana, sa zakašnjenjem, ali za sva vremena. Čak i kada sklopite korice te knjige, i tako zatvorena priča će putovati iz jezika u jezik - navodi se u recenziji knjige.

Program obilježavanja

Prema programu obilježavanja, danas u 9 časova biće služena liturgija u Spomen-hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću, dok je u 12 časova predviđen pomen ubijenim kod spomenika u Drakuliću, a nakon čega je predviđeno polaganje vijenaca i cvijeća na spomenik.

Piše: Svjetlana Đuričić