Pojedine škole u Hrvatskoj svoje učenike testiraju na – droge. Testiranje na psihoaktivne supstance osječki Centar za mentalno zdravlje i prevenciju zavisnosti godišnje provede u pet do deset srednjih škola, čime obuhvataju okvirno od 200 do 600 učenika, u zavisnosti od interesa i iskazanih potreba škola, rekla je to Marija Kribl iz ovog Centra pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije.

Testiranje na droge u školama se provodi nenajavljeno

Testiranje, objašnjava, provode i u javnim i u privatnim školama, ali isključivo na njihov poziv. Kako bi se testiranje provelo, roditelji odnosno staratelji na roditeljskom sastanku treba da potpišu saglasnost.

– Na poziv škole testiramo slučajni uzorak, cijeli razred ili smjenu učenika čiji su roditelji/staratelji potpisali saglasnost. U  slučaju punoljetnih učenika, oni sami odlučuju hoće li pristupiti testiranju. Testiranje nije prethodno najavljeno učenicima - dodaje Kribl.

Za potrebe testiranja uzima se uzorak urina, uz nadzor zdravstvenih radnika iz Centra. Uzorci se testiraju brzim kvalitativnim testovima. Najčešće se testira prisutnost metabolita THC-a, a po potrebi i amfetamina (AMP) ili drugih psihoaktivnih supstanci. Školi se potom dostavlja zbirni izvještaj o provedenom preventivnom testiranju koje sadrži: datum testiranja, imena zdravstvenih radnika koji su ga proveli, podatke o primijenjenim testovima, ukupan broj testiranih učenika, broj urednih nalaza te broj učenika kod kojih je detektovana prisutnost metabolita psihoaktivnih supstanci.

– Roditeljima se na kućnu adresu pisanim putem dostavlja rezultat testiranja. Roditeljima učenika kod kojih je utvrđena prisutnost psihoaktivnih supstanci, preporučenom pošiljkom dostavlja se nalaz testiranja i preporuka za uključivanje u savjetodavni i preventivni rad Centra. Radnicima škole nisu dostupni pojedinačni nalazi učenika, već isključivo zbirni podatci, pojašnjava Kribl.

Reakcije učenika, dodaje, uglavnom budu pozitivne, bez značajnijih komentara ili negodovanja. Ipak, ponekad neki pokušaju izbjeći testiranje.

– U pojedinim slučajevima, kod učenika koji su konzumirali psihoaktivne supstance, primjećuju se pokušaji izbjegavanja testiranja, na primjer odlazak iz škole, pokušaj davanja uzorka urina druge osobe i slično, kaže Kribl.

Jedna od osječkih škola koja je provela ovo testiranje je EdukOS gimnazija – privatna srednja škola s pravom javnosti, a može se pohvaliti s tim da na ovogodišnjem testiranju ni jedan učenik nije bio pozitivan. Direktor škole Boris Hartman objašnjava da testiranje provode prema procjeni stručnog tima škole, u pravilu najmanje jednom godišnje, dok dodatna testiranja organiziraju isključivo ako se pojave uočljive promjene u ponašanju učenika ili drugi razlozi koji upućuju na potrebu preventivne reakcije. Ovo testiranje dio je ugovora o školovanju u ovoj gimnaziji.

– Važno nam je da testiranje na droge i alkohol bude jasno definirano u ugovoru o školovanju kako bi od samog početka postojali transparentni i zajednički dogovoreni standardi između škole i roditelja. Odobrenje za testiranje sastavni je dio ugovora o školovanju u EdukOS gimnaziji, a bez nje nije moguće ostvariti upis u školu. Ovakav pristup smatramo važnim jer učenici i izvan škole predstavljaju svoju obrazovnu ustanovu, a još važnije jer želimo na vrijeme prepoznati eventualne probleme i u saradnji s roditeljima pravovremeno reagovati, objašnjava Hartman.

Testiranje u ugovoru o školovanju

Učenici, dodaje, testiranju pristupaju bez negodovanja, jer su od samog upisa upoznati s činjenicom da je ono u pravilima škole.

– Riječ je o jasno definiranoj obavezi, pa do sada nismo imali situaciju u kojoj bi učenik odbio testiranje. Roditelji pružaju podršku ovakvom pristupu, uključujući i nenajavljeno provođenje testiranja, a o rezultatima su obaviješteni pisanim putem. Smatramo važnim jasno razgraničiti odgovornosti. Škola postavlja pravila i osigurava sigurno okruženje, dok roditelji, kao zakonski odgovorne osobe za maloljetne učenike, preuzimaju daljnje postupanje. U hipotetskoj situaciji da učenik odbije pristupiti testiranju, o tome bi odmah bio obaviješten roditelj, čija bi obaveza bila odvesti dijete na testiranje u Centar za zdravstvenu zaštitu mentalnog zdravlja isti dan ili najkasnije sljedećeg jutra, zaključuje Hartman.