"Za danom leti dan i svaki časak nosi

Života delić svoj, života delić krt;

Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt!"

Puškin

Crkvena zvona često su ječala posljednjih vijekova, a tuga je obavijala otadžbinu i zemlju tuđina.

Brojni srpski besmrtnici vječni smiraj su našli u tuđici zemlji, pred smrt zavještavajući da im tijelo bude prenijeto u otadžbinu. Kosti u tuđini, ali duša u otadžbini. 

Samo nekima je ispunjena želja da im duša nađe smiraj u nebeskom miru u zavičaju.

Širom svijeta, u čak 43 zemlje, na više od 680 mjesta, nalaze se srpska vojnička groblja. Groblja heroja naše istorije koji su poginuli u dva svjetska i balkanskim ratovima.

Jedno od takvih nalazi se na oko 70 km od Istočnog Sarajeva i nešto više od 220 km od Beorada, na planini Javor kod Han Pijeska.

Drinska bitka

Na zahtjev saveznika da poslije pobjede na Ceru, u Prvom svjetskom ratu, nad austrougarskim trupama preduzme ofanzivu preko granice – srpska vojska je 6. septembra 1914. godine počela operacije u Sremu i istočnoj Bosni, poznate kao Bitka na Drini.

Srpsko-crnogorska ofanziva u Bosni započeta je 26. avgusta 1914. prodorom sandžačke vojske u pravcu Kalinovika i Sarajeva, dok je Užička vojska dobila zadatak da prodre preko Han Pijeska ka Vlasenici.

Užička vojska je bila pod komandom generala Miloša Božanovića, koji je komandovao ofanzivom u istočnoj Bosni. Šumadijska divizija 2. poziva (10, 11. i 12. puk II poziva, ojačan 4. pukom I poziva, svega 16 bataljona, tri konjička eskadrona, i 6 brdskih baterija, pod komandom pukovnika Dragutina Milutinovića), Užička brigada (4. puk I i 4. puk III poziva, svega 8 bataljona sa tri poljske baterije, pod komandom pukovnika Ivana Pavlovića) i Limski odred (4. i 5. kadrovski puk i jedan bataljon III poziva, svega 6 bataljona i jedna brdska baterija, pod komandom potpukovnika Jevrema Mihailovića). Sem toga, komandantu Užičke vojske bili su pridati i Zlatiborski (750 ljudi pod komandom majora Koste Todorovića) i Gornjački (750 ljudi pod komandom majora Velimira Vemića) četnički odred za dejstva u pozadini neprijatelja i eventualno podizanje ustanka u istočnoj Bosni.

Tako su srpski vojnici obreli na obroncima Javora 1914. godine.

Najteže borbe Šumadijska divizija imala je u osvajanju mostobrana kod Višegrada i Starog Broda, kod Žljebova, Makote i Bukove Glave, Makijevice, Igrišta, Vranj kamena i Ploče, Babjaka, Velikog Brda, Han Brda, Vračevice, Han Pijeska.

U borbama oko Han Pijeska poginulo je je oko 1.500 srpskih vojnika. Na Igrištima oko 300, Ružinoj vodi 200 i na Vran kamenu oko 1000.

Oko hiljadu i po srpskih vojnika, junaka koji su izginuli prije 110 godina tokom Bitke na Drini leže na Javoru, daleko od očiju - zaboravljeni.

Vojničko groblje Veliko Igrište

Vojničko groblje Veliko Igrište je najmanje i po veličini i po broju sahranjenih vojnika. Postoje navodi da je tu sahranjeno od 49 vojnika do 200 vojnika 10. puka 2. poziva, najviše sa teritorije Gornjeg Milanovca.

Grobove, zarasle u travu i korov održavaju pripadnici boračke organizacije iz Han Pijeska, pripadnici šumskog gazdinstva, lovci i planinari.

Na groblju se nalazi spomen-ploča na kojoj piše da spomen-obilježje podižu lovci Han Pijeska i Banje kod Aranđelovca 25. 8. 1990. godine.

Ružina Voda

Gotovo da nema putnika namjernika koji nije zastao na Han Pogledu i napio se vode sa "ružine česme".

Na ovom mjestu počivaju posmrtni ostali boraca 12. puka 2. poziva sa prostora Kruševca.

Nakon Velikog rata, vrhovni komandant Aleksandar Karađorđević podigao je spomen-česmu vojnicima iz Šumadijske divizije koji su u septembru 1914. godine ovdje porazili Austrougare.

Nakon Drugog svjetskog rata i nekih novih stradanja, podignuta je nova spomen-ploča sa novim natpisom – partizanima koji su u julu 1942. branili Vlasenicu i okolinu od ustaša. 

Groblje je dobilo malo veću pažnju poslije 2000. godine. Podignut je i spomenik 2004, ali nije zaživjelo sjećanje na groblje i poginule borce.

Vran kamen

"Vama, borcima za slobodu...", počinje natpis na ploči, koju je podigao narod, a ko bi drugi. 

Spomen-ploču je donirao klesar iz obližnje Vlasenice, a lovci i šumari su je donijeli 2009. godine.

Tu, na najudaljenijem od tri groblja, počivaju posmrtni ostaci bojnika 11. puka 2. poziva  sa prostora Kragujevačkog okruga.

Slavna istorija našeg zaborava

U svijesti svakog pojedinca mora se roditi i sazreti misao o strahotnom stradalništvu i ogromnoj žrtvi koju je srpski vojnik podnio u vijekovima i godinama iza nas.

O Kumanovskoj bici, o Ceru i Kolubari, o Kajmakčalanu, o Albanskoj golgoti, o Krfu i Solunskom frontu, o Operaciji "Zvijezda 94", o Košarama i Paštriku, o sarajevskom ratištu, o plavoj grobnici, o Jasenovcu i Donjoj Gradini, Jastrebarskom i Jadovnu, Prebilovcima.

O srpskim toposima smrti.

O običnom, malom čovjeku koji je golobrad i gologlav, silno ljubeći otadžbinu, odlazio na put sa kojeg će se rijetki vratiti.

Za sve one koji su sa nepokolebljivom voljom i nadom u Boga jurišali ka otadžbini.

I za sve one koje je sebična otadžbina zaboravila.

Za sve junake bez imena i groba.

I sve one koji su nam podarili slobodu!