Stefan Stevanović (25) iz Niša je slijep od djetinjstva, a završio je Pravni fakultet sa prosječnom ocenom 9,76, zaposlio se, priveo kraju master studije, a spreman je i za doktorske.

Kao dvogodišnjak zbog tumora ostao je bez vida na oba oka, ali to ga nije spriječilo da se bori i da sanja velike snove. Ali to više nije san, on krupnim koracima grabi ka uspjehu. Stefana čeka odbrana master rada na Pravnom fakultetu u Nišu, a kako je ispričao za Blic, upisaće i doktorske, međutim, to nije sve, on je nedavno postao student i Filološkog fakulteta u Beogradu, upisao je španski jezik.

Na pitanje kako će uspjeti da organizuje sve obaveze oko doktorskih studija, posla i još jednog fakulteta, Stefan odgovara da je za sve potrebna volja u dobra organizacija.

– Očekuje me odbrana master rada, a u planu su i doktorske. A što se jezika tiče, već četiri godine zajedno sa drugaricom učimo privatno, i otuda se javila ideja da upišem studije. Kada neko završi jedan fakultet, pa upiše još jedan tu postoje izvijesne olakšice, tako da moje prisustvo na predavanjima nije obavezno, što će mi olakšati. U dogovoru sa profesorima polagaću ispite. Volio bih da naglasim da me je fakultet oslobodio plaćanja školarine, i ja sam im zahvalan – priča Stefan za Blic.

Stefan je nakon sticanja diplome počeo da traži posao i paralelno upisao master studije. Kancelarija za mlade Grada Niša raspisala je konkurs i on je pozvan na razgovor i tako je dobio zaposlenje.

– Sada je već punih osam mjeseci koliko radim, dobio sam posao kao pripravnik na poslovima unapređenja položaja mladih i zadovoljan sam. Kolege su me prihvatile i lijepo se slažemo. Posao zbog mojih studija svakako neće trpiti, kao što sam već rekao, sve se može kad se hoće, samo je potrebno organizovati se na pravi način – priča Stefan.

Iako ne voli da se žali, niti da za nečim žali, život ovog mladića nije bio nimalo lak. Gimnaziju “Svetozar Marković” završio je kao đak generacije, tako što je svakoga dana putovao autobusom od rodnog Šarlinca kod Doljevca do Niša, i to potpuno samostalno, jer je on tako želio. Roditeljima je rekao da će on sve sam, i tako je bilo, te ga ništa nije spriječilo da uči, da se zaposli.

– Kada govorim o planovima za budućnost, oni su povezani sa pravom svakako. Ako se ukaže prilika, možda mogu biti dobar profesor studentima, ili pak diplomatija. Španiju volim, kao i jezik koji sam upisao, pa ko zna, možda se neke prilike i dese u budućnosti – dodaje Stefan.

Kako objašnjava, slijepim osobama je najvažnije da nauče da se snalaze samostalno, i to je od velike važnosti za kvalitet života.

– Vid sam izgubio rano, pa i ne mogu da imam realnu sliku o tom nedostatku. Vjerujem da bi mi bilo teže da se to kasnije dogodilo. Ono što sam ja uradio jeste da sam prihvatio stvari onakve kakve jesu. Nisam želio da sjedim i tražim odgovore zašto se to desilo I šta bi bilo kad bi bilo, maksimalno sam se posvetio učenju i mnogo energije uložio da budem pozitivan i samostalan. Jaka volja može sve, samo je dovoljno da je pronađete negdje u sebi – poručuje Stefan.

Kako kaže, slijepim osobama je danas dostupno mnogo toga što se učenja tiče, tu je govorni program, elektronske knjige koje su na raspolaganju, i njegova poruka je da nema izgovora.