U banatskom selu Aleksandrovo nadomak Zrenjanina Udruženje građana Treća sarajevska brigada Vojske Republe Srpske je, uz podršku mještana sela i lokalne samouprave tradicionalno održalo parastos i pomen za heroja Vogošće Miću Vlahovića.

Njegovi saborci i prijatelji, i danas nakon 31 godine, dolaze svakog 2. avgusta u Aleksandrovo da ga pomenu.

- Dolaze da mu održe parastos, zajedno sa desetinom njegovih drugova iz djetinjstva. Ima tu i onih koji ga nisu poznavali, koji su u ratu bili djeca, ali je legenda o Mići Vlahoviću među Srbima sa druge strane Drine danas podjednako živa kao u ona grozna, ratna vremena. Ustvari, može se čak reći da iz dana u dan, sećanje na Miću Vlahovića, njegovu hrabrost i dobrotu postaje sve snažnije i veće – podsjetili su iz Udruženja.

Predsjednik Udruženja Predrag Spajić je istakao da su svi Mićini saborci iz Treće sarajevske brigade ponosni što već 31. godinu nakon njegove pogibije dolaze iz svih krajeva svijeeta da obiđu njegovu vječnu kuću i da se uz plamen svijeća i miris tamjana pomole za njegovu dušu te na taj način "demantuju" njegove poslednje reči – „Ja znam da ću da poginem ali se plašim da neće imati niko da mi dođe na grob i prisluži svijeću“.

Predsjednik opštine Nova Crnja, kojoj pripada mijesna zajednica Aleksandrovo, Dragan Daničić nagovijestio je da će u narednom periodu biti pokrenuta inicijativa za preimenovanje ulice u kojoj je Mićo Vlahović proveo djetinjstvo.

Ista će, kako je naveo, da ponese ime po heroju.

Kako su podsjetili iz Treće sarajevske brigade, ovaj junak, ostavljen od svoje biološke majke, se našao u Domu za nezbrinutu djecu u Zvečanskoj ulici, odakle ga je izvukla porodica Korica iz Aleksandrova.

- Mićo se srodio sa njima, smatrao ih svojim istinskim roditeljima, a prema njihovoj biološkoj djeci se odnosio kao prema braći i sestrama. Ukratko, život ga nije mazio, od rane mladosti je kopao tvrdu, banatsku zemlju, dijeleći sudbinu tipičnog banatskog seljaka. Uprkos svemu tome, Mićo je izrastao u uzornog omladinca. Marljivo je radio u Ferijalnom savezu, bio učesnik svih dešavanja koje je organizovalo ovo, u to vrijeme veoma aktivno udruženje – saopšteno je iz ovog udruženja.

Foto: Ustupljena fotografija

Kako dodaju, jednoglasno je izabran za predsjednika omladinskog Disko kluba. Bio je mladić za uzor, pa su ga u Velikim Livadama svi voljeli.

- A onda je došao taj prokleti rat. Mićo Vlahović je najprije otišao u Hrvatsku, a potom i u Bosnu. Nije mu bila namjera da napada i ubija, već da pomaže srpskom narodu da se brani. Na sarajevskom ratištu nije bilo srpskog borca koji nije čuo za poručnika Miću Vlahovića, komandira Jurišnog bataljona Treće sarajevske pješadijske brigade. Svi su pamtili ono najteže vrijeme za srpski narod, kada je Mićo došao da im pomogne – naveli su.

Dodaju da Mićo nije odustajao da se bori ni nakon prvog, drugog, trećeg, pa ni četvrtog ranjavanja.

Ovo posljednje, za Miću je, nažalost bilo kobno. Vratio se u svoje Velike Livade, gdje je zauvijek položen u hladnu banatsku zemlju 4. decembra 1994. godine.

Dodaju da Republike Srpske i sela Aleksandrovo ne smiju zaboraviti Miću. Ne samo zbog Miće, nego i zbog, kako ističi, naše omladine, koja mora da ima svoje svijetle heroje da bi imala čistu budućnost.