Devetnaestogodišnji Đorđe Kovačević iz Sokoca uspio je da spoji za mnoge nespojivo, s jedne strane matematiku, fiziku i informatiku, a s druge neizmjernu ljubav prema srpskom jeziku, pisanoj riječi i poeziji.

To što voli i nauku i umjetnost smatra ključem svog uspjeha.

- Kada u jednoj oblasti možda nisam toliko uspješan, prebacim se na drugu i odmah se sve posloži i dođe na svoje mjesto. Ako njegujemo sve strane, onda smo kompletni, a samim tim i uspješniji u životu - kaže Đorđe.

Dodaje da u ovom trenutku želi da da svoj doprinos nauci, što je i bio razlog da svoje školovanje nastavi na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. 

- Kada sam razmišljao o tome čime želim da se bavim u budućnosti, shvatio sam da treba da izaberem fakultet koji će mi ponuditi posao u kojem mogu da se usavršavam i koji će mi svaki dan donijeti neki novi izazov. Smatram da je ETF idealna podloga za to jer, pored toga što nudi znanje iz više oblasti prirodnih nauka, mislim da pruža i svijetlu budućnost o pitanju egzistencije - naglašava Đorđe.

Ipak, priznaje da ne bi bio potpun bez umjetničke strane.

- Volio bih da studije uspješno privedem kraju, a nakon toga da se usavršim na polju književnosti jer mi je velika želja bila i da se upišem na fakultet za srpski jezik i književnost - priča ovaj mladić za “Glas”.

U svijetu poezije pliva od četvrtog razreda osnovne škole.

- Na početku su to bile kratke priče i pjesmice u kojima sam pisao o životinjama, ljudima i osjećanjima. To su bili moji prvenci koji su iznjedrili knjigu “U zagrljaju života”. Veliku zahvalnost dugujem nastavnici Nataši Cvijetić jer smo objedinili radove koji su nastali u periodu od četvrtog do sedmog razreda, čime je nastala moja prva knjiga - naglašava Đorđe, čija bi i druga knjiga trebalo uskoro da ugleda svjetlost dana. Osnovni motivi njegovog stvaralaštva vezani su za prirodu i porodicu, za koju kaže da je najveći poklon od Boga, a poseban dio jesu rodoljubive pjesme. Kako kaže, one predstavljaju njegov lični pečat i odu otadžbini kojoj pripada cijelim svojim bićem.

- Svaka rodoljubiva pjesma je potvrda koliko je otadžbina bitna za čovjeka i koliko utiče na naše živote, jer nam je ona zapravo druga majka. Srbi su kroz istoriju poznati kao dobri ratnici, a razlog za to je taj što srcem ljube otadžbinu i čuvaju je. Zato smatram i da je nama mladima zadatak da očuvamo kult svijetle majke otadžbine, ali na lijep i pozitivan način i da pokazujemo ljudima i narodima oko nas koliko volimo i njegujemo ono što imamo - kaže Đorđe.

Prvu nagradu za književno djelo dobio je sa 12 godina.

Iako priznanja nisu u prvom planu, naglašava da mu je drago što je njegov rad prepoznat u mjestu u kojem živi, što je samo po sebi najveća nagrada.

- Bitno mi je da imam podršku ljudi oko sebe, jer tada imam prostor da idem na više ciljeve. Svaka nagrada je potvrda da se trud cijeni, a u toku svog školovanja osvojio sam 40-ak nagrada za literarno i likovno stvaralaštvo i oko 20 nagrada sa takmičenja u nastavnim predmetima - ispričao je Đorđe.

Za kraj razgovora za naš list ističe da mladi, čime god da se bave, moraju dati svoj maksimum, te da je najbitnije u svakom poslu pronaći autentičnost i ono što će nas izdvojiti.

- Samim time ne zavisimo od drugih i možemo postati zadovoljni svojim životom, a kada smo zadovoljni, stičemo preduslov da budemo podrška i izvor ljubavi drugim ljudima - zaključuje ovaj mladić.

Sportske lekcije

U toku osnovnog školovanja Đorđe je ostvario i zapažene rezultate na polju sporta, ali se zbog obaveza morao odreći tog zadovoljstva.

- Moja prva ljubav bila je atletika. Naučila me kako da trpim poraz i iz njega izvučem najbolje, što mi je kasnije bila jedna od najvažnijih lekcija u životu. Bavio sam se i stonim tenisom u kojem sam imao mnogo uspjeha i negdje mi je u duši ostao žal što se i danas ne bavim aktivno sportom. Međutim, shvatio sam da baš zbog toga što su mi ti sportovi donijeli mnoge lekcije u životu ne smijem da posustanem i ovo što sada radim samim time obesmislim - govori ovaj talentovani mladić dodajući da će se sportu sigurno vratiti čim ispuni svoje trenutne zamisli.

Autor: Goran Janjić