Već dva mjeseca, četvoročlana porodica 13-godišnjeg Ognjena Džebe iz Istočnog Sarajeva, oboljelog od Vilijams sindroma, dane provodi bez struje s velikom strepnjom šta ih sve čeka narednog dana jer su bolest i nemaština uzele svoj danak.
Troje od četvoro članova porodice Džebo je ozbiljno bolesno i nemoćno da preokrene sudbinu, zbog čega su sve svoje nade položili su u dobre ljude, a oni ih po ko zna koji put nisu iznevjerili, što dokazuje i današnja priča.
Kao što su mediji već zabilježili, Kolo srpskih sestra žene mironosice iz Kizboroa, pri crkvi Sveti arhiđakon Stefan u Melburnu, uputilo je za 25-oro bolesne djece i omladine u otadžbini (svima namjenjeno po 500 dolara, tačnije 290 evra), među kojima je i mali Ognjen Džebo za čiju boljku pravi lijek i ne postoji. Ovaj dar već je stigao u dom porodice Džebo i donio silnu radost.
– Ne možemo vam opisati koliko nam ova pomoć znači. Za nas je ovo spas u pravi čas jer smo izgubili svaku nadu i snagu. Već dva mjeseca smo zbog neplaćenih računa bez struje, pa šaljemo djecu kod komšija da se okupaju i zgriju. Nismo bukvalno imali ni za hranu. Mladenko je morao da ide u Crveni krst po paket najosnovnijih namirnica – rekla je u telefonskom razgovoru novinarima „Vesti“ Slobodanka Džebo dodavši:
– Zato smo sad od ovog novca prvo obezbijedili ogrijev. Ne smijemo da dozvolimo da se smrznemo. Dug za struju iznosi oko 500 evra, o kojima možemo samo da sanjamo, budući da Mladenko ne prima cijelu platu zbog bolovanja i nepriznavanja njegove invalidnine.
U međuvremenu, na porodicu Džebo je mislila i humana penzionerka Ksenija Naumović iz Ciriha, koja im je poslala paket namirnica, vitamina i sredstava za higijenu.
– Ovom prilikom želimo da se od srca zahvalimo i Kseniji Naumović. Istina je da smo imali problema da taj paket dobijemo i da smo čak morali i da platimo poštarinu i pored svih napora dobrotvorke da do toga ne dođe. Tačnije, morali smo da pozajmimo novac, jer ni marku u kući nismo imali. Iskreno govoreći, ne znam ni kako smo pregurali posljednjih nekoliko mjeseci – iskreno će Slobodanka, dodavši:
– Zato nam je svaka pomoć zlata vrijedna. Situacija je kritična od kada je Mladenko potpuno onesposobljen za rad. Bolesti nam ne daju mira, a samim tim ni nevolje nas ne zaobilaze.
Njen suprug Mladenko Džebo, vodoinstalater, zbog bolova i novih povreda na radu, sada je na ivici da ostane invalid. Slobodanka, po zanimanju frizer, ne može da radi iz dva razloga. Prvi je briga o sinovima, a drugi činjenica da i sama boluje od epilepsije i da često ima i kardioloških problema. Sinovi Ognjen i Milomir su njihova jedina životna radost i najveći pokretač.
– Nema šta ne bih učinio za njih. Nije lako moliti nepoznate ljude za pomoć, to je nešto najteže što može da snađe čovjeka posle bolesti djeteta. Ali, evo me ponovo u bezizlaznoj situaciji – priznaje i Mladenko.
Podsjećanja radi, saznanje da njihov mlađi sin Ognjen boluje od rijetke genetske bolesti, koji uzrokuje usporen rast i mentalni razvoj, teškoće u kretanju i ozbiljne zdravstvene probleme donijelo je porodici Džebo mnogo patnji, neprospavanih noći i bezbroj dana provedenih po različitim kliničkim centrima, dovodeći ih na sam rub egzistencije.
Ipak, majka Slobodanka i otac Mladenko bili su odlučni da svoje dijete osposobe za život najbolje i najviše što je u njihovoj moći, kao i medicine. Zahvaljujući roditeljskoj upornosti, Ognjen je uprkos brojnim teškoćama prohodao sa tri godine i tri mjeseca, kasnije krenuo u vrtić, a zatim u školu. Ali, kako njih četvoro žive samo od Mladenkove skromne plate (250 evra) koja je sada dodatno umanjena zbog njegovog bolovanja, to nije bilo ni blizu dovoljno da se pokriju svi troškovi za potrebe liječenja djeteta kakav je Ognjen, niti za najosnovnije.
Čuvaju Ognjena
– Vilijamsov sindrom decu i ljude oboljele od ove bolesti, uprkos svim nedostacima i poteškoćama u učenju, čini izuzetno društvenim, empatičnim i povezanim s drugim ljudima, što je i slučaj s našim Ognjenom. Voli da je okružen ljudima i da se igra s bratom. Postigao je do sada i više nego što je bilo ko od ljekara mogao i da pomisli, pošao je u školu, osamostalio se, naučio da piše i čita. Savladava razne životne lekcije svakog dana, ali sad posebno mora da se pazi zbog korone i mi činimo sve što je u našoj moći da ga sačuvamo, zbog čega su i rijeđi odlasci u školu – rekao je Mladenko Džebo.
Hvala divni ljudi
– Sreća u nesreći jeste to što je Ognjen dobro, napreduje iz dana u dan, ali je činjenica i to da njegova njega iziskuje dodatna novčana sredstva koja su u ovom trenutku za nas pusti san, kad nemamo ni za najosnovnije. Iskreno govoreći, stvarno ne znam šta bismo radili da nam dobri zemljaci nisu pomagali i ranije. Još jednom, beskrajno im hvala, želimo im najprije dobro zdravlje i svaku sreću – poručio je otac Mladenko Džebo.
Kako pomoći?
Svi plemeniti čitaoci koji žele da pomognu porodici Džebo i omoguće im da riješe bar neki od problema koji ih svakodnevno muče, mogu stupiti sa njima u kontakt na adresu: Vuka Karadžića br. 431, 71123 Istočno Sarajevo ili na broj telefona: +387 66 827 444.
