Mileva Rankić preživjela je napad muslimanskih snaga na srebreničko selo Brežani prije 33 godine, ali je ostala bez sinova - dvadesetogodišnjeg Miroslava i dvije godine starijeg Dragoslava, kao i muža Milisava.

- Ovdje su mi pobili djecu i muža. Prislužujemo im svijeće za pokoj duša. Ubi ih vojska Nasera Orića. Napadoše, pobiše koga su stigli, opljačkaše, sve popališe i niko ništa. Niko ne odgovara za ovoliko pobijenih ljudi kod svojih kuća. Gdje je pravda i šta rade sudovi? - pita ova starica.

Mileva je izgubila vjeru u pravosuđe i očekuje da će one koji su joj ubili supruga i sinove na kućnom pragu stići Božija pravda umjesto zemaljske nepravde.

- Godine prolaze, a niko ne reaguje i niko ne odgovara za ubijenu moju i djecu mnogih Srpkinja - priča ova majka.

U srebreničkom selu Brežani muslimanske snage iz Srebrenice i okoline ubile su 32 srpska civila, od kojih njih 18 kobnog 30. juna 1992. godine, a iako je ovdje izvršen stravičan zločin nad srpskim narodom za to još niko nije odgovarao što je velika sramota pravosuđa BiH.

Žrtve su ubijane na najsvirepiji način na kućnom pragu. Neki su ubijeni, odnosno zapaljeni, na spavanju u kućama.

Ovo je jedan u nizu zločina bez kazne, počinjenih nad Srbima ovog kraja u okviru planskog etničkog čišćenja i uništavanja svega što je srpsko na ovom prostoru, koje su muslimansko političko i vojno rukovodstvo kontinuirano sprovodili u srednjem Podrinju.

Preživjeli članovi porodica Rankić, Josipović i Milošević svake godine krajem juna obiđu spomen-ploče članovima njihovih porodica podignutih na mjestu gdje su ubijeni, nekoliko stotina metara prije centralnog spomenika gdje bude služen parastos.

Tu su ubijeni, a i pronađeni posmrtni ostaci Dragislava, Miroslava i Milisava Rankića, Ljubomira i Ljubiše Josipovića, te Vidoja Miloševića, dok 88-godišnji staraca Stanko Milošević još nije pronađen.

Najmlađa žrtva masakra bio je 15-godišnji Ljubomir Josipović. Među ubijenima bilo je pet žena.

Muslimani iz Srebrenice su Vidoja Lazića prikovali za krst na sred sela, a njegovu osamdesetogodišnju majku Dostanu i slijepu sestru Kristinu žive zapalili u kući.

Milorad Marjanović, koji je bio u selu kada je napadnuto u ranu zoru u 4.30 časova, kaže da su napali sa svih strana i ubijali su sve što su stigli, a preživjeli su samo oni koji su se dočepali šume i šikara.

- Bilo je strašno. Probudile su nas granate sa Osmača koje su padale oko kuća. Pucalo je sa svih strana. Od pucnjave, urlika, vikanja, galame i lupanja raznim predmetima stvorila se nesnošljiva buka. Upadali su u kuće i klali, ubijali ili palili žive ljude. Ubijali su i palili civile u kućama - prisjeća se Marjanović.

On ističe da su muslimani pod komandom Nasera Orića upali u selo 30. juna 1992. godine ubijali, pljačkali, palili, a niko nije odgovarao, što je sramota za sudstvo BiH, Haški tribunal i cijeli svijet, navodi se u knjizi "Svjedočanstvo o nekažnjenom zločinu nad Srbima u Podrinju".

- Obnovili smo spomenik i na novim spomen-pločama napisali istoriju stradanja našeg sela da mlađi znaju i da žrtve ne budu zaboravljene, da prenesemo na mlade da ne dožive istu sudbinu i stradanje, jer muslimanski vjerski lideri svake godine u Potočarima pozivaju na osvetu govoreći `neka osveta bude pravda`, a za zločine nad Srbima nikog ne osuđuju - naglašava Marjanović.

Milovan Milošević je tog dana ostao bez devetnaestogodišnjeg sina Vidoja i oca Stanka, koji je imao 88 godina. Zbog posljedica ranjavanja tog dana jedva se kreće uz pomoć štaka.

Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Brežani Milan Rankić rekao je Srni da je od 70 prijeratnih kuća u Brežanima obnovljeno 30 i da se od 350 predratnih stanovnika, samo tridesetak vratilo i živi u selu.

- Selo je stradalo u oba svjetska rata, najviše u posljednjem Odbrambenootadžbinskom. Sve je uništeno, a niko nije odgovarao niti će pred ovakvim sudstvom BiH. Uzdamo se u Božiju pravdu i ona polako stiže zločince - govori Milan.

On je, štiteći civile, bio jedan od rijetkih muškaraca koji se uspio izvući iz muslimanskog okruženja, a pored njega su poginulih njegov stric sa dvojicom sinova.

Milan ističe da u selu nema djece i da tu žive samo starija lica.

Preživjeli pričaju da su zločinci neke mještane uhvatili i odveli žive i da se još vode kao nestali.

Posmrtni ostaci Stanka Miloševića i gluvonijemih Dostane i Krstine Lazić, uprkos svim naporima i traženju nikada nisu nađeni, niti je ko odgovarao za zločin u ovom i ostalim srpskim selima u srebreničkoj opštini.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da su zločin u najvećem srebreničkom srpskom selu počinile komšije muslimani iz susjednih sela i iz Srebrenice i da je neprihvatljivo da još niko nije odgovarao.

- Za pravosuđe BiH i Haški tribunal Srbi su žrtve drugog reda. Omalovažavaju nas i naše porodice. O tome je više besmisleno govoriti, ali nikada nećemo odustati od borbe za istinu i za odgovornost zločinaca - istakao je Kojić.

On kaže da su muslimanske jedinice ubijale djecu, starce i žene i da je selo u kome je bilo sedamdesetak mještana napalo više od hiljadu vojnika, što govori o jasnim genocidnim namjerama da se uništi sve srpsko i zatru tragovi srpskog postojanja.

Kojić kaže da se još 49 Srba iz srebreničke opštine, od kojih troje iz Brežana, vode kao nestali.