Sretanki Pelemiš iz Pala prije dvije decenije je otkrivena multiplaskleroza i godinama unazad njeno stanje se sve više pogoršava, pa joj je sada potrebna jača i bolja njega i pomoć, za koju sama ne može da se izbori.

Ona danas živi prikovana za krevet, bez mogućnosti da sebi obezbjedi bolje uslove za život, a nakon smrti njenih roditelja, sva briga je pala na njenog trinaestogodišnjeg sina koji živi u Banjaluci sa ocem.

Sretanka kaže da trenutno ne osjeća nikakve tegobe u tijelu, ali joj je najveći problem zadala pojava spazama u nogama, zbog kojeg ne može da se kreće i ne može samostalno raditi vježbe.

Njen jedini izlazak iz kreveta, ali uz dosta napora, jeste kada mora da ide u toalet.

- Prošle godine sam ostala bez roditelja, majka je umrla, otac se razbolio i on je preminuo, pa sam tako izgubila i taj oslonac i podršku - kaže Sretanka.

Njen trinaestogodišnji sin Tomislav kaže da o majci vodi računa koliko može, ali još uvijek nije dovoljno fizički jak kako bi joj pružio dovoljnu njegu i pomoć.

- Dajem joj da jede i da pije, sve što joj treba ja joj pomažem. Veoma mi je teško, ranije sam se igrao sa svojim drugarima, a sad moram da joj pomažem i dajem sve od sebe - kaže Tomislav.

Sretanka trenutno prima penziju i nadoknadu za tuđu njegu i pomoć u ukupnom iznosu od oko 370 KM mjesečno. Taj iznos joj, kako kaže, nije dovoljan da pokrije osnovne životne troškove, a kamoli da plati boravak u ustanovi u kojoj bi imala njegu, što je za nju jedini izlaz iz ove situacije.

Ona kaže da se ranije obraćala nadležnim institucijama poput Centra za socijalni rad, te pisala predsjedniku Republike Srpske Željki Cvijanović i premijeru Srpske Radovanu Viškoviću da joj pomognu, ali dugoročnog rješenja od nadležnih za sada nema.

- Ja bih molio gospođu Željku Cvijanović i gospodina Radovana Viškovića da nam pomognu i da smjestimo moju majku u dom, jer joj je to veoma potrebno - dodaje Tomislav.

Sretanka Pelemiš ima 46 godina i nakon smrti oba roditelja ostala je sama. Veći dio vremena provodi ležeći u krevetu, a boravak joj je lakši kada je posjeti trinaestogodišnji sin Tomislav, koji inače živi u Banjaluci sa ocem.

Nadamo se da će nadležne institucije iznaći rješenje koje će Sretanki omogućiti da obezbjedi finansijska sredstva za odlazak u ustanovu, u kojoj se liječe i borave osobe sa invaliditetom.