Srpsko-brazilski brak, započet u Torontu, krunisan je u Palama, a skoro i potvrđen najljepšim činom - krštenjem nasljednika.

Prošle godine srpsko-brazilsko vjenčanje, ove godine krštenje! Od Toronta do Pala, osam hiljada kilometara, isto koliko je i Julija zbog ljubavi preletjela iz brazilskog grada Resife do Kanade.

Odlučna da prihvati srpsku tradiciju i kulturu, krstila se i vjenčala po pravoslavnim običajima, poštujući suprugovu želju i njegov zov za rodnim krajem.

- Svako nosi nešto posebno iz svoje kuće, kad je druga kultura to je složenije, ali sve se izgladi razumijevanjem, poštovanjem, ljubavlju sve se prevaziđe - priča Nikola Gligorević. 

Vesela Brazilka, koja je na svoja četiri dodala i peto, srpsko prezime, ponosno ističe da je srpska snajka i da Republiku Srpsku osjeća kao svoju kuću.

Oduševljena je ljudima i gostoprimstvom, koje se, kaže, ne može odglumiti.

Priroda Srpske za nju je čarobna, a naša hrana joj je bez premca. 

- Slava mi je omiljeni dio godine, veoma mi se sviđaju vjerski običaji, s velikom radošću idem na slave, pa isto tako i našu obilježavam - poručila je ona. 

U ljubavi i hrišćanstvu Gligorevići odgajaju i svog šestomjesečnog nasljednika Luku. Temelje za njegov zdrav odnos prema vjeri, naciji i kulturi - uspostavljaju u Palama.

- Bez krštenja i uvoda u pravoslavnu vjeru, teško da će naučiti kako da stekne tu istinsku i pravu ljubav koja sve nadilazi i prevazilazi - dodao je Nikola. 

Lukino krštenje potvrdilo je još jednu važnu sponu srpske tradicije, kumstvo dvije porodice koje traje 150 godina.

- Nadamo se da ćemo narednih godina imati ovdje još krštenja i nastaviti ono što su započeli moji sin i snaha ovdje u Palama - istakao je Miroslav Gligorević. 

Gdje ima ljubavi nema kraja mogućnostima. Samo njoj je moguće spojiti Brazil i Srpsku, preko Toronta do Pala.